Acedija, duhovna lijenost, ili duhovna dosada vodi očaju.
O ovoj se temi može mnogo govoriti pa ću sada samo navesti neke elemente koje sam izdvojio iz jedne knjige koju sam čitao. Radi se o grijehu protiv ljubavi Božje, a vodi i očaju, koji je grijeh protiv kreposti nade.
Kasijan ovaj porok naziva porokom monaha jer su pustinjski oci vidjeli da u njega često upadaju kontemplativne duše koje se umore od stalnih molitava i promišljanja o duhovnim stvarnostima koje su nevidljive i neopipljive.
Kad se pojavi napast, vraćaju se senzualnim ugodama ili pretjeranoj aktivnosti.
S druge strane, ovaj se problem razvija i kod onih koji pretjerano uživaju u senzualnim užitcima koji ispražnjavaju dušu i čine je takvom da joj se gadi život, a zbog toga često slijedi očaj i suicid, kao što se može vidjeti na primjeru života mnogih poznatih ličnosti.
Kako to liječiti?
Sigurno lijek nije napuštanje molitve i traženje rasterećenja u svijetu ili aktivnostima života.
Sv. Benedikt kaže da je lijek dobra ravnoteža života: rada i molitve, dobrih prijateljstava i umjerene rekreacije.
Važno je i pomagati bližnjima jer se tada čovjek pomiče sa sebe na druge.
Ako ovo stanje dolazi zbog osjećaja krivnje, tuge ili osjećaja životnog promašaja, tada treba razmatrati muku Kristovu i obećanja koja je dao grešnicima.
Ako acedija nastaje zbog nagomilane ljutnje ili frustracije, lijek je oprost neprijateljima.
Izvor: Brat Jakov od Križa FB
Foto: Unsplash
