Nitko se nije rodio s vjerom. Naš odnos s Bogom raste i razvija se, a za to treba vremena, baš kao i u bilo kojem drugom odnosu. Svatko prolazi kroz niz faza ili stupnjeva duhovnog rasta. Vrhunac tog procesa je zrela odluka i osobna posvećenost Isusu Kristu, svjesna odluka živjeti kao Isusov učenik.
Ove faze ili stupnjevi opisuju naš odnos s Bogom:
- Rast u povjerenju
- Radoznalost za nešto više
- Otvorenost za promjene i rast
- Duhovno traženje
- Biti svjesni sljedbenik, Isusov učenik
Prvi stupanj – Rast u povjerenju
Prva faza na putovanju osobe do zrele vjere jest rast u povjerenju. Kod male djece povjerenje se treba razvijati prirodno i nesvjesno dok djeca otkrivaju da mogu vjerovati svojim roditeljima i drugim važnim odraslim osobama. Djeca se oslanjaju na to povjerenje kako bi prihvatili ono što ih roditelji i drugi autoriteti uče o Bogu. Kod starijih osoba to povjerenje se možda nikada nije do kraja razvilo, možda je bilo iznevjereno ili se nije prenijelo na iskustvo s vjerskom zajednicom. U svakom slučaju, nastavak duhovnog rasta ovisi o uspostavljanju osjećaja povjerenja u vjersku zajednicu i njezine pripadnike. Glavno pitanje u ovoj fazi je: “Mogu li vjerovati drugima?”
Drugi stupanj – Radoznalost za nešto više
U drugoj fazi počinjemo postavljati pitanja o vjeri i životu. Možemo biti znatiželjni o različitim detaljima vjere, o crkvi ili nekim vjerskim tradicijama, o tome kako vjera “djeluje” u životima drugih ljudi, o odnosu pojedinca s Isusom Kristom. Razgovarat ćemo o tim pitanjima s osobom ili skupinom u koje imamo povjerenja. To će biti na način koji nije osoban nego je više teoretski. Takva rasprava može poprimiti oblik debate “za i protiv”. U ovoj fazi zapravo nismo spremni te nove informacije primijeniti na svoj vlastiti život; još nismo spremni rasti ili se mijenjati. Ipak, ako se na odgovarajući način zadovolji ova znatiželja, onda se otvara prostor za daljnji rast. Glavno pitanje u ovoj fazi je: “O čemu se tu zapravo radi?”
Treći stupanj – Otvorenost za promjene i rast
Na trećem stupnju počinjemo shvaćati (ponekad nevoljko, a možda i s nekim strahom) da se trebamo ili želimo promijeniti. Neki mogu biti pozitivno uzbuđeni zbog ovog otkrića, ali neke može uplašiti ono nepoznato; nekima može biti neugodno zbog mogućnosti da je ono na što su se do sada oslanjali bilo pogrešno ili nedovoljno dobro. Ulazak u nepoznato znači odustajanje od iluzije da smo dovoljni sami sebi. Počinjemo učiti kako vjerovati drugima. Glavno pitanje u ovoj fazi je: “Mogu li se promijeniti i želim li se uopće mijenjati?”
Četvrti stupanj – Duhovno traženje
Na četvrtom stupnju smo riješili neke od svojih početnih sumnji i odlučili smo krenuti dalje u potrazi za dubljom, zrelijom vjerom. Ova faza nije isto što i puka znatiželje. Ona je više od toga. Pitanja su manje teoretska, a više osobna. Ova faza pretpostavlja da smo odlučili da je novi život dublje, aktivnije vjere moguć i poželjan; ali također shvaćamo da biti Isusov sljedbenik nosi sa sobom stvarne i ozbiljne posljedice. To zahtijeva odluke koje mogu zauvijek promijeniti naš život. Sada je glavno pitanje: “Je li ovo ispravno za mene?”
Peti stupanj – Biti svjesni sljedbenik, Isusov učenik (I)
Peti stupanj karakterizira svjesna i namjerna odluka da živimo kao sljedbenici, učenici Isusa Krista. Ovaj izbor je sličan onom što ga je napravio trgovac iz Evanđelja kada je prodao sve što je imao kako bi kupio jedan lijepi, dragocjeni biser (Mt 13,45-46). U ovoj smo se fazi obvezali ne samo na ideju da budemo Isusovi sljedbenici-učenici, već i na to da već praktično živimo kao Isusovi sljedbenici-učenici. Ta odluka ima snagu da mijenja život. Ona može zahtijevati značajno prilagođavanje svog načina života, svojih vrijednosti i prioriteta. U početku je ovaj novi način života popraćen velikim entuzijazmom. Unatoč tome potrebna je podrška (a često i strpljenje) obitelji, prijatelja i vjerske zajednice.
Biti svjesni sljedbenik, Isusov učenik (II)
Šesta faza je razdoblje prilagodbe. Kako život donosi nove izazove, trudimo se naći ravnotežu između mnogih briga i odgovornosti koje se mogu natjecati – ili čak sukobiti – sa željom i već učinjenim koracima da živimo kao Isusovi sljedbenici-učenici. Možemo zaključiti da samo neki, doista iznimni ljudi mogu uspjeti provesti u život sve ono čemu su se nadali. Potrebno nam je jako puno strpljenja, ohrabrenja i podrške naše vjerske zajednice (redovničke obitelji, župe, duhovnog pokreta) kojoj pripadamo kako bismo se mogli nositi s ovim novim izazovom. Opasnost je da odustanemo od preuzetih obveza ili da se obeshrabrimo zbog neuspjeha. Sada je glavno pitanje: “Kako da to učinim?”
Biti svjesni sljedbenik, Isusov učenik (III)
Ovo je posljednja faza u putovanju osobe do zrele vjere, zrelog odnosa s Bogom. Ova faza predstavlja proces sazrijevanja. S vremenom i životnim iskustvom otkrivamo kako uravnotežiti ili integrirati svoju viziju “biti Isusov sljedbenik-učenik” s brigama i odgovornostima svakodnevnog života. U ovoj fazi pronalazimo način kako živjeti s paradoksom potreba koje se natječu jedna s drugom, s vrijednostima koje se sukobljavaju i s pitanjima koja su neodgovorena. Sve više i više želimo ponovo otkriti i usvojiti ono što je davno prije već naučili. Sada je u središtu pogleda ona velika životna perspektiva: vrijednosti koje traju, istine najviše razine i konačan cilju odnosa s Bogom. Ova posljednja faza se uspoređuje s kasnijim fazama braka, kada su djeca odrasla ili kada su supružnici već ušli u mirovinu. Iako tada dolaze novi izazovi, bračni odnos će trajati i cvjetati ako su supružnici kroz godine prakse naučili kako ugodno živjeti zajedno i prilagoditi se jedan drugome.
Konačni cilj korizme je slavlje Isusovog uskrsnuća. Radost zbog Isusove pobjede na grijehom i smrću možemo u punini doživjeti tek ako smo se na Njegovu riječ odrekli samih sebe, uzeli svoj križ i pošli za Njim. Sv. Franjo Asiški je na brdu La Verna 1224. godine molio „da osjetim u duši i na tijelu, koliko god je to moguće, onu bol što si je ti, slatki Gospodine, podnio u vrijeme svoje pregorke Muke… i da osjetim u svome srcu… onu neizmjernu ljubav kojom si ti, Sine Božji, gorio da dragovoljno podneseš toliku muku za nas grešnike”. Sv. Franjo je doista i osjetio djelić Isusove muke te je zadobio stigme-Isusove rane na svom tijelu.
Plodovi naše korizmene čežnje za Bogom mogu biti: zrela vjera, spremnost dijeliti radost vjere s drugima, želja da tražimo i živimo Božju volju, žarka molitva, želja za bogoslužjem, spremnost svjedočiti evanđelje – Radosnu vijest, zauzimanje za probleme nepravde, ljubav prema Crkvi, radosno služenje, glad za napredovanjem u poznavanju svoje vjere, velikodušnost u darivanju, spremnost odgovoriti na duhovni poziv, briga o siromašnima…
Izvor: dijaspora.hr
Foto: Unsplash
