Grijeh protiv Duha Svetoga koji se najviše ističe jest onaj koji naš Gospodin naziva neoprostivim grijehom. Katekizam Katoličke Crkve u br. 1864 ističe: „Zato vam kažem: svaki će se grijeh i hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Duha neće se oprostiti“ (Mt 12,31; usp. Mk 3,29; Lk 12,10).
Božje milosrđe nema granica, ali onaj tko svjesno odbija prihvatiti njegovo milosrđe kajanjem, odbacuje oproštenje svojih grijeha i spasenje koje nudi Duh Sveti. Takva okorjelost srca može dovesti do konačne nepokajanosti i vječne propasti.
Ivan Pavao II. objašnjavao je da se ta neoprostiva hula sastoji „u odbijanju prihvatiti spasenje koje Bog čovjeku nudi po Duhu Svetome“ (enciklika Dominum et Vivificantem, br. 46). To je grijeh tvrdokornosti koji odbacuje Božje milosrđe.
Generalno, moglo bi se reći da se radi o ovim grijesima:
Očaj – Katekizam (br. 2091) kaže: „Očajavanjem čovjek prestaje nadati se osobnom spasenju od Boga, pomoći za njegovo postizanje ili oproštenju svojih grijeha. Očajanje je protivno Božjoj dobroti, njegovoj pravednosti – jer je Gospodin vjeran svojim obećanjima – i njegovu milosrđu.“
Drska sigurnost (presumpcija) – Katekizam (br. 2092) objašnjava da postoje dva oblika: ili čovjek previše računa na vlastite sposobnosti (misli da se može spasiti bez Božje pomoći), ili se olako oslanja na Božju svemoć i milosrđe (očekuje oproštenje bez obraćenja i slavu bez zasluga).
Tvrdokornost – opiranje djelovanju Duha Svetoga, ustrajanje u grijehu i zatvorenost za obraćenje.
Protivljenje istini – može se očitovati napadanjem istine riječima ili argumentima, njezinim nijekanjem ili proglašavanjem lažnom.
Zavist zbog tuđega duhovnog dobra – u biti znači negodovati zbog darova koje je Bog dao drugima i dovoditi u pitanje njegovu odluku.
Izvor: regnumchristi.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
