U proljeće 2014. odlučio sam da mi je dosta svega. Nisam više imao snage sjediti na dvije stolice, ići u crkvu i koketirati s bludom, i donio sam odluku da ću mjesec dana moliti krunicu s nakanom da me Gospodin, uz Gospinu pomoć, izbavi iz moje crne rupe u koju sam svakog dana sve više padao.
Bio je to mjesec svibanj, Gospin mjesec. Vjerovao sam da će mi upravo ona pomoći u izlasku iz moga ropstva jer ja za to sam po sebi nisam imao snage. Dotad sam sporadično molio krunicu, prije mise ili na nekom hodočašću i slično, no nikad sâm. Nisam imao pojma kako je moliti pa sam se snalazio, a ta molitva zasigurno nije bila savršena. Bez obzira na to, ustrajao sam jer sam imao čvrstu vjeru da će me Gospa na kraju 31. dana uslišiti. I nisam se prevario.
Nakon mjesec dana ustrajne molitve, litara suza i vapaja da me Gospodin oslobodi moga grijeha, dogodilo se čudo. Doživio sam konačno oslobođenje od ropstva bluda i potrebnu snagu da napokon okrenem novu stranicu svoga života živeći u čistoći i slobodi djeteta Božjeg. Mogu reći da sam se tada nanovo rodio jer od tada je Gospodin počeo činiti čuda u mome životu i ostvarivati svoj plan za moj život pun milosti i blagoslova.
Nemoguće je dugoročno sjediti na dvije stolice. Kad-tad čovjek mora pasti i donijeti odluku želi li u potpunosti služiti Bogu ili đavlu, Ljubavi ili požudi, a kod te odluke može mu pomoći molitva krunice. Tko nije ozbiljan oko molitve krunice, taj nije ozbiljan ni oko svoga spasenja. Suprotno uvriježenom mišljenju, krunica nije puka pobožnost ili mehaničko ponavljanje riječi. Krunica je kontemplativna molitva koja nas uranja u otajstva Kristova života gledana očima i srcem Njegove Majke.
Dok prebiremo prstima po zrncima krunice, mi zapravo prebiremo u našem srcu otajstva Kristova života, zajedno s Marijom. Zrno po zrno, Marija nas vodi svome Sinu, kojem se mi pak sve više suobličujemo oponašajući Njegove kreposti. Krunica, koju su još nazivali „Evanđelje u malom”, „sažetak svega evanđelja”, „Biblija siromašnih”, pa i „prijenosna Biblija”, čisti naš pogled, srce i misli jer nas usmjerava prema nečem višem, prema Božjem djelovanju u povijesti i u našem životu, a Marijina prisutnost u molitvi krunice pomaže da naše srce ne ostane u tami.
Umjesto prebiranja slika požude, moleći krunicu učimo se prebirati slike ljubavi. U kontekstu borbe s pornografijom, krunica postaje duhovni mač neba koji presijeca okove ovisnosti. Kad naš um napad ne spolna napast, kad ruke požele uzeti u ruke mobitel, kad tijelo krene prema starim navikama, posegni za svojim duhovnim mačem koji će te uspješno obraniti od grijeha.
Ovo je izvadak iz knjige „Projekt 41: konačna pobjeda nad pornografijom” u izdanju Naklade Crisinus, čije prenošenje vrijedi isključivo za portal „Muževni budite”. Više o samom Projektu možete naći ovdje.
Foto: Unsplash
