Sveti Stjepan Harding (francuski Étienne Harding), engleski redovnik i opat, jedan od utemeljitelja cistercitskog reda, rođen je 1059. u Sherborneu (grofovija Dorset, jugozapadna Engleska) u plemićkoj obitelji.
Njegovo krsno ime bilo je Harding, a ime Stjepan (Étienne) uzeo je tek nakon odlaska iz Engleske. U mladosti je kao oblat stupio u benediktinsku opatiju Sherborne i položio redovničke zavjete. Harding je nakon nekog vremena napustio monaški život i otputio se najprije u Škotsku, a potom na školovanje u Pariz. Uzdržavao se vjerojatno prepisivanjem i ilustriranjem knjiga.
Hodočastio je s prijateljem Pierreom u Rim kako bi stekao oprost zbog napuštanja monaškog života. Stupio je potom 1085. u opatiju Molesme u Burgundiji, čiji je opat bio sveti Robert iz Molesmea. Stjepan je vjerojatno bio Robertov pisar. Kad je Robert, nezadovoljan načinom života tamošnjih redovnika, napustio svoj samostan, pridružili su mu se Stjepan i još jedan kasniji svetac, sveti Alberic. Njih trojica odlučili su provesti cistercitsku obnovu i osnovali su 1098. novu opatiju u Cîteauxu (danas Saint-Nicolas-lès-Cîteaux, departman Côte-d’Or, Burgundija, sjeveroistočna Francuska), oko 20 kilometara južno od Dijona, u močvarnoj divljini.
Nakon Albericove smrti Stjepan je 1109. postao opat. Pripremio je 1112. vlastito izdanje Svetog pisma, u suglasju sa židovskim stručnjacima. U Cîteaux je 1113. stigao veliki sveti Bernard, a Stjepan je svesrdno prihvatio sve reforme i napredak što su ga sa sobom donijeli Bernard i njegovih trideset drugova. Dvije godine kasnije, 1115., Bernard je po nagovoru opata Stjepana osnovao glasovitu opatiju Clairvaux (danas Ville-sous-la-Ferté, departman Aube, Champagne).
Stjepan je 1119. napisao „Povelju ljubavi“ („Carta caritatis“), ključni dokument s pravilima cistercitskog reda. Pomogao je u osnivanju brojnih cistercitskih samostana i pripremio pravila za osnivanje ženske cistercitske grane. Stjepanove reforme zasnivale su se na strogosti, marijanskoj pobožnosti i jednostavnosti na svim mogućim područjima, u liturgijskim obredima, ukrašavanju crkvi, redovničkoj odjeći, arhitekturi, crkvenoj glazbi i životu redovnika.
Zbog starosti i bolesti Stjepan Harding povukao se 1133. s dužnosti opata, a preminuo je u opatiji Cîteaux 28. ožujka 1134. i pokopan u samostanskoj crkvi, do svojeg prethodnika, svetog Alberica. Svetim ga je 1623. proglasio papa Urban VIII.
Izvor: zupajastrebarsko.hr




