“Dobri dečki” zauzimaju pasivan pristup životu i odnosima. Umjesto da se zauzmu za sebe, dopuštaju drugima da ih iskorištavaju. Popustljivi su i stalno nastoje udovoljiti drugima. Teško im je reći ne na zahtjeve, čak i kad su nerazumni. Previše su obzirni. Kada nešto žele ili trebaju, boje se to zatražiti jer ne žele drugima stvarati neugodnosti. Također izbjegavaju sukobe pod svaku cijenu. Radije će se slagati s drugima nego napredovati.
Na prvi pogled, “dobri dečki” djeluju kao sveci. Izgledaju velikodušno, fleksibilno i iznimno pristojno. No ispod površine često se krije bespomoćna, tjeskobna i ogorčena osoba. Često su puni tjeskobe jer njihova vrijednost ovisi o odobravanju drugih i tome da ih svi vole. Puno vremena troše pokušavajući smisliti kako nekome reći ne, a i tada često ipak kažu da jer ne uspiju ustrajati. Ne osjećaju da mogu slijediti svoje stvarne želje jer su zarobljeni u onome što drugi misle da bi trebali raditi. Budući da im je osnovni pristup životu “prepusti se toku”, imaju malo kontrole nad vlastitim životom pa se osjećaju bespomoćno, izgubljeno i zaglavljeno. Često su i ogorčeni i osvetoljubivi jer njihove neizrečene potrebe nisu zadovoljene i imaju osjećaj da ih drugi iskorištavaju, iako su upravo oni ti koji to dopuštaju.
U najgorim slučajevima, potisnuta ogorčenost zbog toga što ih drugi stalno guraju u stranu može dovesti do neočekivanih ispada bijesa pa čak i nasilja. Poput su vulkana koji čeka erupciju.
Što onda učiniti ako si “dobar dečko”? Kako ponovno preuzeti kontrolu nad svojim životom i prestati biti tako popustljiv?
Neki misle da je rješenje otići u drugu krajnost i prijeći iz pasivnosti u agresivnost. Umjesto pokornosti, smatraju da moraju dominirati u svakoj situaciji i uvijek dobiti ono što žele.
Iako je agresivnost ponekad prikladna, osobito u situacijama otvorenog natjecanja, u većini slučajeva nije učinkovit stil komunikacije ni ponašanja. Štoviše, uporna agresivnost često izaziva suprotan učinak jer stvara ogorčenost i pasivno agresivno ponašanje kod ljudi koje pokušavaš kontrolirati.
Najbolji pristup nalazi se između pasivnosti i agresivnosti. Taj optimalni pristup naziva se asertivnost.
Asertivnost je ravnoteža između pasivnosti i agresije. Ukratko, to je međuljudska vještina kojom pokazuješ zdravo samopouzdanje, zauzimaš se za sebe i svoja prava, a pritom poštuješ prava drugih.
Kada si asertivan, otvoren si i iskren. Ne okolišaš niti očekuješ da drugi pogađaju što želiš. Ako te nešto muči, kažeš. Ako nešto trebaš ili želiš, tražiš. Sve to činiš smireno i pristojno.
Asertivnost također znači razumjeti da drugi imaju pravo odbiti ili se ne složiti. Ne ljutiš se zbog toga, već ostaješ smiren i tražiš kompromis. Svjestan si da nećeš uvijek dobiti ono što želiš, ali znaš da vrijedi pitati.
Prednosti asertivnosti su brojne. Odnosi se poboljšavaju jer obje strane jasno izražavaju potrebe. Smanjuje se stres jer znaš reći ne i ne opterećuješ se stalno mišljenjem drugih. Raste samopouzdanje jer preuzimaš kontrolu nad vlastitim životom. Također nestaje ogorčenost jer više ne pristaješ na stvari koje zapravo ne želiš.
Kako postati asertivniji? Prvi korak je promjena načina razmišljanja. Važno je postaviti granice, odnosno pravila koja određuju što je prihvatljivo ponašanje prema tebi. Također je ključno preuzeti odgovornost za vlastite probleme umjesto čekati da ih netko drugi riješi.
Nemoj očekivati da će drugi čitati tvoje misli. Ako nešto želiš ili ti smeta, jasno to reci. Isto tako, shvati da nisi odgovoran za tuđe osjećaje i ponašanje. Ti si odgovoran samo za svoje reakcije.
To ne znači da trebaš biti bezobziran, već da ne trebaš zanemarivati sebe kako bi svi drugi bili zadovoljni.
Asertivnost zahtijeva vrijeme i praksu. Počni s malim koracima. U jednostavnim situacijama izrazi svoje mišljenje ili ukaži na pogrešku. Postupno povećavaj zahtjevnost situacija.
Nauči reći ne. To je jedna od najvažnijih vještina. Možeš biti odlučan, a istovremeno pristojan. U početku će biti neugodno, ali s vremenom postaje oslobađajuće.
Koristi jasnu i izravnu komunikaciju. Budi kratak i konkretan. Umjesto optuživanja, koristi rečenice koje počinju s “ja”. Naprimjer, umjesto da kažeš “ti si neobziran”, reci “osjećam se iscrpljeno i ne mogu to danas obaviti”.
Nemoj se ispričavati ili osjećati krivim zato što izražavaš svoje potrebe ili želje, osim ako su očito nerazumne. Ljubazno iznesi svoj zahtjev i pričekaj odgovor.
Izvor: artofmanliness.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
