Sveti Petar Veronski (Pietro da Verona) ili Petar Mučenik (Pietro Martire), talijanski svećenik, dominikanac i mučenik, rođen je oko 1205. u Veroni (Veneto), kao Pietro Rosini, u krivovjernoj, katarskoj obitelji.
Nazivaju ga i „drugim Pavlom“ jer je od krivovjerca postao istaknutim zastupnikom prave vjere. Kad je Pietru bilo sedam godina, jedan ga je rođak upitao što uči u školi. Mališan je odgovorio „Vjerovanje“, a rođak mu je gorljivo počeo tumačiti katarsko krivovjerje o starozavjetnom bogu zla i o novozavjetnom bogu dobra. Mali Pietro branio je već tada nauk o jednom Bogu koji je sve stvorio, i duhovni i materijalni svijet, a sve što je stvoreno pripada dobru.
Pietro se školovao na sveučilištu u Bologni, a 1221., još za života svetog Dominika, stupio je u dominikanski red. Od 1232. do 1234. pastoralno je djelovao u Milanu i Veneciji, osnivao Marijine bratovštine i vjerske udruge. Oko 1234. papa Grgur IX. imenovao ga je inkvizitorom za sjevernu Italiju. Promicao je vjerski život i ustrajno branio pravu vjeru od katarske hereze.
Kao propovjednik i branitelj evanđelja djelovao je od 1236. u Rimu, Firenci, Bologni, Genovi i Comu, a svoju djelatnost širio je po cijeloj sjevernoj Italiji, osobito u Mantovi, Paviji, Bergamu i Ceseni. Službovao je kao prior u dominikanskim samostanima u Astiju (1240.) i Piacenzi (1241.), a zatim je stigao u Milano, središte svojeg djelovanja. Svojim jasnim, uvjerljivim propovijedima pridobio je srce puka, a pripisuju mu se moga obraćenja, čudesa i proroštva. Papa Inocent IV. povjerio mu je borbu protiv manihejskog krivovjerja, a on je predosjećao svoju mučeničku smrt.
Kao žrtva heretičke zavjere uhvaćen je na Bijelu nedjelju, 6. travnja 1252, u šumi kod Sevesa (Lombardija), kad se vraćao iz Coma u Milano. Udarili su ga kosirom u glavu, a potom mu nožem proboli srce. Dok su ga zlotvori mučili, molio je Vjerovanje i ponavljao: „Gospodine, u ruke tvoje predajem duh svoj“. Svojim krvavim prstom napisao je na tlu: „Credo“ („Vjerujem“). Tada je umoren i njegov pratitelj i subrat Domenico.
Pietrovo tijelo je nakon mučeničke smrti preneseno u Milano, gdje su ga pobožni vjernici trijumfalno dočekali. Njegove relikvije pohranjene su u mauzoleju bazilike svetog Eustorgija u Milanu, u kapeli Portinari. Odmah su ga počeli štovati kao sveca, a po njegovom zagovoru dogodila su se mnoga čuda i uslišanja. Pokajali su se i obratili i neki njegovi protivnici, među njima i jedan od njegovih ubojica, Pietro iz Balsama, zvani Carino, koji je postao dominikanac i kojeg Crkva časti kao blaženika.
Papa Inocent IV. proglasio je Pietra iz Verone svetim već 25. ožujka 1253., tek 11 mjeseci nakon mučenikove smrti. Zazivaju ga kod nevremena, glavobolje i ozljeda glave. Zaštitnik je primalja, istražitelja, Verone te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
