Uskrsna nedjelja najveća je svetkovina u crkvenom kalendaru. Toga dana naviještamo: Krist je uskrsnuo! Uistinu je uskrsnuo! Korizmeni naglasak na pokori preobražava se u radost uskrsnuća, koje pobjeđuje grijeh i smrt te nas otkupljuje.
Slavimo uz obiteljske ručkove s šunkom ili janjetinom, košare pune slatkiša, blagoslov stolova prepunih hrane i još mnogo toga. Kakva šteta što traje samo jedan dan.
Ali… ne traje!
Uskrs nije samo jedan dan, nego čitavo razdoblje liturgijske godine. Kao što korizma traje 40 dana, tako i uskrsno vrijeme traje 50 dana, sve do velike svetkovine Pedesetnice, kada slavimo dolazak Duha Svetoga i „rođenje“ Crkve.
Mnogo je razloga zašto ne bismo smjeli ograničiti uskrsnu radost na samo jedan dan u godini. No kako toga biti svjestan tijekom cijele godine? Sveci nam pokazuju kako.
Sveti Pavao, veliki apostol i misionar, podsjeća nas da bi Uskrs trebao uvijek živjeti u našim srcima. To je jasno poručio Crkvi u Korintu: „Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludno je naše propovijedanje i uzaludna je vaša vjera“ (1 Kor 15,14).
Biti kršćanin znači vjerovati da je Krist uskrsnuo od mrtvih. Ne možemo jednostavno vjerovati da je Isus bio dobar moralni učitelj, a sumnjati u njegovo uskrsnuće. To je središnji dio Isusove poruke: budući da je Krist uskrsnuo, i mi ćemo uskrsnuti. On je „prvina usnulih“ (1 Kor 15,20).
Budući da je Krist uskrsnuo od mrtvih na Uskrsnu nedjelju, možemo primiti oproštenje grijeha, roditi se kao nova stvorenja u Kristu po krštenju te imati zajedništvo s Bogom, započeto ovdje na zemlji, a dovršeno na nebu. Ta istina treba biti u središtu našega života i nadahnjivati sve što činimo.
Ovakav način razmišljanja dobro je sažeo sveti Augustin, veliki biskup iz 4. stoljeća i crkveni naučitelj. Njemu se pripisuje poznata rečenica, koju je ponovio i papa sveti Ivan Pavao II.: „Mi smo uskrsni narod i aleluja je naša pjesma.“
Velika pjesma radosti židovskog naroda, aleluja – „Hvalite Boga!“ – nastavlja živjeti među kršćanima koji slave Božju slavu zbog njegova najvećeg djela. Kao kršćani, trebali bismo sebe određivati kao one koji vjeruju u uskrsno otajstvo i koji su preobraženi sudjelovanjem u njemu po sakramentima – osobito po euharistiji.
To je dobro prikazao sveti Justin Mučenik, filozof koji je postao kršćanski apologet. Oko 150. godine napisao je obranu kršćanstva upućenu rimskom caru Antoninu Piju i cijelom rimskom senatu. Na kraju svojega teksta sveti Justin obavještava svoje carske čitatelje da se kršćani okupljaju na bogoslužju „prvoga dana u tjednu, nakon Saturnova dana“ – to jest u nedjelju – jer je „Isus Krist, naš Spasitelj, istoga dana uskrsnuo od mrtvih“.
Svaka nedjelja je „Dan Gospodnji“, spomen uskrsnuća. Svaka misa je spomen Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Svaka nedjelja je „mali Uskrs“.
Zato, kada pospremite uskrsne košare, nemojte s njima pospremiti i svoju uskrsnu radost. Neka ona živi tijekom cijele godine.
Sjetite se da je vaša vjera u Isusa koji je uskrsnuo da više ne umre.
Sjetite se da pripadate Božjem narodu koji ispovijeda uskrsnu vjeru i zbog nje slavi Boga.
Sjetite se da svaka nedjelja doziva u pamet uskrsno čudo i da je svaka misa sudjelovanje u njemu. Krist je uskrsnuo, aleluja!
Izvor: aleteia.org
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
