Već sam godinama zainteresiran za Drugi svjetski rat. Posebno volim čitati izvještaje o bitkama iz prve ruke, o hrabrim i nepokolebljivim muškarcima koji su se borili u tome ratu, a koji se mogu naći u knjigama Marcusa Brothertona i Stephena Ambrosea.
No stavimo na stranu priče o hrabrosti. Oduvijek me opčinjavala jednostavnost s kojom su ti ratni veterani gledali na hodanje i brak. Priča o tome kako su upoznali svoje žene, a koja se može naći u crticama njihovih biografija, obično ide nekako ovako:
„Kad sam se vratio kući s dužnosti, otišao sam na časnički bal i tamo ugledao Betty. Ona je bila najljepša djevojka u dvorani. Rekao sam svome prijatelju: ‘Oženit ću tu djevojku.’ Pitao sam je za ples. Ove smo godine proslavili 55. godišnjicu braka.‟
Ukratko, ovi su mladići vraćali kući iz rata spremni da se ožene i zasnuju obitelj. Nije dolazilo u obzir nikakvo površno viđanje, povremeno hodanje dok ne dođu u rane tridesete ili stanovanje u podrumu roditeljske kuće sve dok ne dobiju lagodan posao. Ne, oni su bili i više nego spremni za odgovornost braka i obitelji. I tražili su ženu, a ne djevojku.
Hodanje sa svrhom
Svi bismo mogli naučiti ponešto od tih muškaraca „najslavnije generacije‟, posebno u svezi važnosti hodanja sa svrhom.
Ako postoji ijedna stvar s kojom se mi moderni muškarci borimo, to je neodlučnost. Nikako da odlučimo što želimo. Umjesto da odredimo svoj cilj, poput braka, i umjesto da njemu težimo, mi krivudamo, uzimamo si vremena, čekamo još neki neodređeni znak koji bi nam trebao otkriti kako bismo trebali dalje postupiti.
Obično nađemo djevojku koja nam se sviđa i onda s njom hodamo unedogled. Možda se katkad i znamo uozbiljiti pa pričamo o braku, ali strah nas je obvezati se. Radije bismo igrali na sigurno i uživali prednosti emocionalne intimnosti bez ikakva rizika službenih zaruka.
No ja vas ne mogu dovoljno ohrabriti. Ako ste već razlučili da je vaš poziv brak, onda hodajte da biste se oženili. Nemojte tražiti djevojku, tražite ženu.
Zašto to kažem? Naime, postoji nekoliko problema s hodanjem bez svrhe. Prvi je taj da je to nepošteno prema tvojoj djevojci. Izglednije je da će žene željeti jasnu obvezu. Premda to nije uvijek slučaj, poprilično je vjerojatno. Ako već hodate neko vrijeme, emocije koje dijelite postaju intenzivnije. Razgovarate o djeci, a ti unatoč tome ne pokazuješ nikakav znak da ćeš je zaprositi. Tvoja će djevojka postati nestrpljiva. S razlogom, rekao bih. Ako je ne namjeravaš oženiti, ne bi je smio ni zavlačiti. No ako je planiraš oženiti, napravi jasan plan i neka to bude službeno.
Drugo, što duže hodate s nekime i što vaša veza postaje emocionalno nabijenija, stvara se veća vjerojatnost da dođete u napast i padnete u grijeh bludnosti. Svijet s tim nema problem, i većina se parova upušta u seksualnu aktivnost prije braka, ali mi katolici znamo za bolje. To nije vrijedno ugrožavanja tvoje besmrtne duše, kao i duše tvoje djevojke, samo zato što se ti ne osjećaš spremnim za brak. Zaručite se i imajte kratke zaruke ako baš morate, no što god radili, znajte da što duže čekate, to će vam biti teže održavati čistoću.
Konačno, tu je i pitanje emocionalne intimnosti. Neodgovorno je, i rekao bih na granici s grijehom, biti intenzivno emocionalno povezan s više žena koje nemaš namjeru oženiti. Serijski prekidi, kao i serijski površni izlasci, mogu ostaviti trajne emocionalne rane za obje strane, iako toga možda nisi odmah svjestan.
Međutim…
Premda vjerujem da je važno hodati sa svrhom, razumijem u potpunosti kako se možda nećeš oženiti prvom djevojkom s kojom prohodaš. To je u redu, ali trebao bi barem ulaziti u veze s mišlju o braku negdje u podsvijesti i djelovati u skladu s time. Ako ne misliš da je žena s kojom hodaš prikladna za brak, trebao bi prekinuti tu vezu, bez obzira na to koliko se dobro zajedno zabavljate. To je jedino pošteno i džentlmenski.
Poanta je u ovome: brak je sakrament, a hodanje nije. Hodanje je jednostavno process razlučivanja. Uvijek bi trebao u molitvama pitati je li to žena s kojom Bog želi da se oženiš. Ako već znaš da je ona ta, to bolje. Jednom kada ti postane jasno da je ona tvoja suputnica koja ti je namijenjena, ne trati vrijeme. Kreni putem braka. Učini to. Da, to može biti zastrašujuće. Da, to može biti čin vjere. No ti budi odlučan i poduzetan.
Sam Guzman – catholicgentleman.net
Prijevod: K. P.
Foto: IMDB
