U vrijeme vrtoglavog rasta cijena osnovnih namirnica i njihova nedostatka na policama sve više ljudi razmišlja o uzgoju hrane kod kuće, odnosno na vlastitu imanju. Ovo je hrabra priča o Chris i Stef i o tome kako su se oni odlučili za samodostatnost.
Chris i Stef pretprošle su godine, dok su bili nezaposleni, odlučili ne kupovati namirnice cijelu godinu, uključujući osnovne namirnice poput soli, šećera, kave i brašna, nego uzgojiti, uloviti ili ubrati 100 % svojih zaliha hrane na malome imanju od pola hektra.
U videu objašnjavaju kako ih samo nekoliko tjedana dijeli od dovršetka svoga cjelogodišnjeg izazova na imanju, a svoj uspjeh pripisuju napornom radu i činjenici da žive na otocima južnog zaljeva gdje imaju izvrsnu klimu pogodnu za rast i pristup oceanu.
„Nekoliko dana prije nego što smo započeli naš izazov, maknuli smo sa svih polica i iz svih ladica sve kupljene namirnice koje se mogu pojesti ili popiti, a nakon toga smo tri tjedna radili u vrtu kao ludi, pokušavajući pripremiti što je više moguće hrane”, objasnila je Stef.
Tri načina nabave hrane za ovaj par bili su: ULOV (lovili su ribu, kozice i druge morske plodove iz oceana), UZGOJ (uzgojili su hrpu povrća, voća, bilja i začina na svojoj zemlji, ali i kokoši nesilice, piliće i purice za jaja i meso) i BRANJE (ubirali su gljive, bobičasto voće, orašaste plodovi i alge).
Jedući samo ono što su proizveli drastično su uspjeli smanjiti iznos novca koji troše na namirnice (naime, još uvijek kupuju higijenske proizvode i druge predmete koji nisu hrana i piće), no velik dio njihove uštede otišao je izravno na izgradnju infrastrukture poput ograde i kokošinjca.
„Mislim da smo u ovih godinu dana definitivno zaorali u samodostatnost, no ima još puno stvari koje želimo ostvariti. Želimo ugojiti hranu za naše piliće, a i opskrba vodom je velika stvar na otoku. Planiramo postaviti i solarne ploče u budućnosti”, istaknuo je Chris.
Još jedna prednost ovakva života od kopna i mora jest ta što su primijetili veliko smanjenje količine kućnog otpada jer hrana iz vrta ne dolazi u paketima i omotima.
„Mislim da smo se zaljubili u ovo što radimo. Rad na imanju dao nam je svrhu. Morate ustati svako jutro i nahraniti piliće, pobrinuti se za povrtnjak… To je zahvalan proces od početka do kraja”, zaključila je Stef.
Uistinu je inspirativno slušati ovo dvoje i vidjeti sav trud koji su uložili u učenje i rad za svoj cilj da postanu samodostatniji u proizvodnji hrane. Od njihova se primjera može mnogo naučiti, a vjerujemo da nas može potaknuti da drukčijim očima gledamo na dosadašnji sustav opskrbe hranom, koji se u vrijeme kriza pokazao manjkav, i da poput njih počnemo razmišljati o samodostatnosti.
Priču Chrisa i Stef možete pogledati u videu u nastavku, a njihovu avanturu sa samodostatnosti možete pratiti na njihovu YouTube kanalu.