Možda ćete se iznenaditi kad saznate da župnik ove Bazilike nije „veteran kurijskog dužnosnika“, već veseli franjevac s juga Italije, koji se šali na račun činjenice da on, za razliku od većine drugih župnika, nema većinu ključeva zgrada u svojoj župi.
Ipak, fra Agnello Stoia ima svojevrsni „glavni ključ“, rekao je, „za naklonost ‘Sanpietrinija’“, radnika u crkvi sv. Petra, s kojima se svim silama trudi stvoriti prijateljske veze.
Fra Agnello je franjevački konventualac koji je proveo 19 godina u samostanu San Francesco a Folloni u Montelli, na jugu Italije. Zapravo, u Montellu se nada vratiti kada završi svoje dužnosti u crkvi sv. Petra.
Do toga, brine se oko toga da pretvori „turiste“ u „hodočasnike“ u crkvi sv. Petra, koju godišnje posjeti između 10 i 20 milijuna ljudi. Za fra Agnella, crkva sv. Petra nije samo veličanstven izraz svjetske vjere; to je i župa.
Kardinal Mauro Gambetti, još jedan konventualac koji vodi Strukturu sv. Petra, nadgleda brigu i očuvanje zgrade. No fra Agnello vodi svakodnevni župni život crkve sv. Petra. Vjenčanja i krštenja, krizme i ispovijedi, sve se to slavi u crkvi sv. Petra, a fra Agnello je taj koji, uz pomoć Misionarskih sestara vjere u župnom uredu, sve to i nadgleda.
„Svaka župa je jedinstvena u svojoj povijesti i zajednici, ali ova je jedinstvena! Volim je uspoređivati sa srcem koje prima krv za oksigenizaciju s periferije tijela i, nakon što se ta izmjena dogodi, šalje je natrag u krvotok bez zadržavanja ni kapi. Tako, iz svih dijelova svijeta, vjernici dolaze na Petrov grob kako bi obnovili svoju vjeru i ljubav prema Svetom Ocu, a zatim se svaki vraća svom životu i svojim zajednicama“, poručio je.
„Čak je i sveti Franjo – čiji sam sin – želio da u crkvama sja dostojanstvo i sjajna hvala. To me podsjeća na fra Cesarea da Spiru, Nijemca koji je postao najveći glazbenik na francuskom dvoru – rock zvijezda svog vremena! – koji je, nakon što je postao fratar, uglazbio misu sv. Franje i sv. Antuna, skladajući himne koje su – zahvaljujući fratrima misionarima – obišle svijet. Dobrodošlica i liturgija dva su temelja rada koji, kao župnik, obavljam u Bazilici sv. Petra. Očito nisam sam; zajedno s kardinalom nadsvećenikom Maurom Gambettijem i vatikanskim kapitulom, mi smo tim koji je neprestano angažiran na ovom području“, naglasio je.
Govoreći o načinu nošenja s izazovima, istaknuo je: „Imam zdrav smisao za humor, više napuljski nego engleski. To je nasljeđe koje nosim iz svoje obitelji i kulturne pozadine u Napulju. I kao što se događa u Napulju, svaki dan na ulici možete vidjeti spektakl života, s njegovim najtragičnijim aspektima, a u najtragičnijem trenutku postaje još komičniji (Pirandellova velika lekcija, koja je vidljiva u kazalištu Edoarda De Filippa ili u komediji Toto)…Tako se i ja, u Svetom Petru, često vidim kao da sam unutar svojevrsnog prikaza ‘jaslica’ sastavljenog od tako nazubljenog čovječanstva. Unutar tog veličanstvenog okruženja Bazilike, postoji važna činjenica koja se uvijek pamti: Bog postaje čovjekom. U svom srcu imam bilješke svetog Alfonsa de Liguorija i razmatranje tog otajstva pruža mi radost; to je meditacija koja me neprestano dovodi u dobro raspoloženje, čak i suočen s tisuću zavjesa koje se svakodnevno otvaraju nad mnogim likovima koji nastanjuju Svetog Petra – poput napuljskih ‘jaslica’.“
Izvor: insidethevatican.com
Preveo: M. Đ.
