Zbog današnje hiperseksualizacije svijeta teško je vlastite oči, srce i tijelo održati čistima, bez obzira na stalež.

Bl. Alojzije Stepinac bio je itekako svjestan toga pa je još davne 1954. godine u pismu svećenicima („Marija i svećenik današnjice”) pisao ovako:

„Činjenica je, da je danas u teškoj pogibelji svećenikova čistoća. Nemoralna ženska moda, svakojako prljavo štivo, kino, stoti­ne namjerno postavljenih zasjeda sa strane neprijatelja Crkve, vrebaju na svećeničke duše, da ih liše velikog blaga, čistoće, da ih onda izvrgnu ruglu, da ih učine svojim robljem, s kojim će se poigravati i rabiti za svoje infamne svrhe. A svećenik mora ostati čist pod svaku cijenu, pa ma i cijenu svoga života. Ta zar nije upravo sveće­nik onaj, koji je primio vlast, kakve nema jednake na zemlji: vlast i čast da doziva svaki dan na zem­lju Gospodara slave, da Ga drži svojim rukama kao nekoć Marija, da Ga dijeli vjernicima? Njegova dakle duša i tijelo moraju biti čisti, i iz dana u dan svetiji. Sveti Franjo Asiški, makar sam nije bio sve­ćenik, ipak je tako živo osjećao tu potrebu, da je svojoj redovničkoj braći svećenicima doviknuo: “Molim u Gospodu svu svoju braću, koji su sveće­nici Svevišnjega, da budu, kadgod služe Misu, čisti, i pravu žrtvu Tijela i Krvi Gospodina našega Isusa Krista čisto prinose.””

 

Foto: Zagrebačka nadbiskupija