…Sve je prošlo prekrasno, kao i uvijek kad smo s Isusom. Stigavši doma mogli smo odmah i leći umorni u krevet, jer su nam djeca taj dan, malo za vikend, otišli kod dede i bake. Ne znam je li prošlo pola sata kad me Kristina u strahu i zabrinuto zamolila da upalim svjetlo jer joj je nešto čudno. Imali smo što i vidjeti. Krevet ispod nje bio je, baš kao i ona, sav u krvi. Bila je u 7. mjesecu trudnoće, a krvi posvuda. Jako smo se prestrašili. Ja, kao i inače kad se bojim, skoro sam povraćao. Sâm sam bio uznemiren, a nju sam smirivao jer je već bila sva blijeda od straha i gubitka krvi. Donio sam joj ručnike koje je stavila među noge i pomogao joj do auta. Molili smo čitavim putem do bolnice koja je bila udaljena 35 kilometara, a do koje sam došao u rekordnom vremenu.

„Bože‟ – mislio sam u sebi – „molili smo krunicu, bili na sv. Misi, na klanjanju i zašto sad ovo? Kako sad ovo, Bože?‟ Stigavši u bolnicu, hitno su je primili na odjel i dali joj krv. Nakon nekog vremena, van je izašao jedan postariji doktor i rekao mi ovako nekako:

„Gospodine Kralj, Vaša žena i Vaše dijete su u velikoj opasnosti. Sljedećih 48 sati ćete ili izgubiti oboje ili će Vam preživjeti samo žena!“

Tako otvoreno postaviti i reći dijagnozu, nikada nigdje nisam čuo, ali za mene, tj. za nas, je to bilo spasonosno, jer da mi je nešto muljao i ublažio istinu, ne bih možda ni molio. Bio sam u šoku.

„Božeee, zašto!?“

Već je bilo pola noći kad sam stigao doma. Osjećao sam veliku hladnoću u toj, sada praznoj kući. Osjećao sam se sâm. Jako sam. Kao da nikoga nema. Kao da je sve propalo, izgubljeno… Kao da više ništa nema smisla…

„Što da učinim?“

Tišina i tama oko mene… I hladnoća…

„Bože, što da učinim?“

Tada mi dođe misao – klekni i moli. Dođem pred ono veliko raspelo koje smo kupili još na Mariji Bistrici, kleknem pred njega i počnem u suzama moliti, bolje reći, počnem vapiti, svim srcem:

„Isuse, Ti si dopustio đavlu da napadne moju ženu i moje dijete (usp. Job 1, 12). U redu. Ti si to dopustio i ja Ti na tome zahvaljujem. Da, hvala Ti, Isuse. Ali, Isuse, jednoga dana u nebu neće biti đavla da Te slavi nego mi. Zato Te sada molim, zapovjedi mu da ode i Ti mi ozdravi ženu i spasi nam dijete da Te možemo slaviti i veličati! Amen!“

Ostao sam u molitvi. Kad sam se ujutro probudio, dođe mi misao da potražim svećenika zaduženog za bolnicu. Vratim se opet u Zagreb, odem u franjevački samostan i zamolim za svećenika koji bi došao mojoj ženi dati sakrament bolesničkog pomazanja. Otišao sam u bolnicu, sjeo i čekao. Svećenik je došao i ušao na odjel. Neki djelatnici bolnice su se rugali govoreći da što je došao, pa neće žena umrijeti… Kad je izašao van, zahvalio sam mu i ponovo sjeo. Prošlo je nekoliko sati kad je opet onaj isti postariji doktor izašao van. Pozvao me da mu se pridružim u šetnji hodnikom.

„Gospodine Kralj! U mojoj dugogodišnjoj liječničkoj praksi svašta sam doživio, ali ovako nešto nikada. Mi ne znamo zašto je Vaša žena počela krvariti, jer medicinskog uzroka nema, a sada ne znamo zašto je prestala krvariti, jer po našim lijekovima nije. Mogu Vam slobodno reći da su Vaša žena i dijete dobro. Sutra će još kratko ostati na promatranju i u ponedjeljak mogu kući!“

Mojoj radosti nije bilo kraja…

„Bože, hvala Ti! Velik si! Hvala Ti!“

Drugi dan, u nedjelju, na blagdan Krista Kralja, otišao sam kod vlč. Ivice svjedočiti o tome kako nije Božja volja da se ljudi osiguravaju, osim onoga što je zakonski obvezno – autoodgovornost. Nakon sv. Mise, vlč. Ivica me pozvao k sebi na ručak. Gosti su mu bili i jedan bračni par, Dražen i Kristina. Lijepo smo se upoznali i nakon ručka sam im ispričao našu situaciju i kako se Bog proslavio. Vlč. Ivica je predložio da se pomolimo i na kraju je samo postavio svetopisamsko pitanje:

Bože, što će biti od ovoga djeteta? (Lk 1, 66)

Mnogo ću godina kasnije saznati kako đavao ne napada slučajno neku djecu još pod majčinim srcem, već s razlogom, jer u njima naslućuje poseban Božji odabir. Bogu hvala, Kristina se zaista s djetetom vratila doma živa i zdrava…

Ovo je ulomak iz knjige ”Ispovijest bijednog grješnika” Veseljka Kralja koju možete nabaviti javljanjem na sljedeći mail: crisinus@gmail.com.