Razgovarali smo s ChatGPT-jem o molitvi krunice na Trgu bana Josipa Jelačića i reakcijama koje takva javna molitva izaziva.
Razmatrali smo plemenite razloge za molitvu te koliko je neprihvatljivo nasilje ili napadi na sudionike. Također smo razgovarali o tome zašto vjernici obično ne prosvjeduju protiv Povorke ponosa, već biraju miran i nenasilan pristup.
Koji su po tebi dobri i plemeniti razlozi molitve krunice na Trgu bana Josipa Jelačića?
- Zajednička molitva za mir i jedinstvo
Mnogi vjernici mole krunicu s nakanom da se u društvu proširi mir, razumijevanje i ljubav među ljudima. Javno okupljanje na centralnom trgu može imati simboličnu vrijednost okupljanja naroda za nešto veće od svakodnevnih podjela.
- Duhovna podrška narodu i državi
Molitva na javnom mjestu može biti izraz duhovne podrške hrvatskom narodu, vođama i svim građanima, osobito u vremenima kriza – bilo društvenih, moralnih, političkih ili ekonomskih.
- Svjedočanstvo vjere
Za mnoge vjernike javna molitva je način da mirno i dostojanstveno svjedoče svoju vjeru u društvu koje postaje sve sekularnije. Time žele prenijeti poruku nade, vjere i postojanosti u duhovnim vrijednostima.
- Molitva za nerođene i za poštovanje ljudskog života
Često se krunica javno moli s nakanom zaštite života – nerođenih, bolesnih, starih i marginaliziranih. To se vidi kao zauzimanje za dostojanstvo svake osobe od začeća do prirodne smrti.
- Pokora i molitva za obraćenje
Molitva u javnosti može biti čin pokore – za osobne grijehe, ali i grijehe zajednice ili naroda – i molitva za obraćenje i promjenu srca, kako u sebi tako i u društvu.
Na temelju gore navedenih plemenitih razloga molitve krunice – kao što su molitva za mir, jedinstvo, život i obraćenje – nema opravdanja za napade ni neprikladna ponašanja prosvjednika. U demokratskom društvu temeljna prava poput slobode vjeroispovijesti i mirnog javnog okupljanja moraju se poštovati, čak i kada se netko ne slaže s porukom ili oblikom izražavanja druge skupine.
S druge strane, građani koji se ne slažu s određenim porukama ili političkom pozadinom javnih molitvenih okupljanja imaju pravo izraziti svoje mišljenje – ali mirno, dostojanstveno i u skladu sa zakonom. Kritika nije isto što i napad.
Kako objašnjavaš da, s druge strane oni koji mole ne prosvjeduju na Paradi ponosa?
Odlično i vrlo važno pitanje. Pitanje koje dotiče i konzistentnost, i kulturu dijaloga, i odnos vjere prema suvremenom društvu. Evo nekoliko mogućih razloga zašto oni koji mole krunicu na Trgu obično ne prosvjeduju protiv Povorke ponosa, odnosno zašto biraju drugačiji pristup:
- Odabir duhovnog, a ne aktivističkog pristupa
Mnogi vjernici koji mole javno, posebno krunicu, to čine kao duhovni čin, a ne kao oblik političkog ili društvenog aktivizma. Za njih je molitva „za” – za obraćenje, za ljubav, za čistoću srca – a ne „protiv” konkretne skupine. U tom duhu, prosvjedovanje protiv Povorke ponosa ne bi se uklapalo u njihovo shvaćanje kršćanske ljubavi i nenasilja.
- Poštovanje slobode i ljudskog dostojanstva
Iako se možda ne slažu s porukama koje Povorci ponosa stoje u temelju, mnogi vjernici poštuju pravo tih građana da javno izraze svoj identitet i stavove. To je u skladu s katoličkim učenjem o dostojanstvu svake osobe, čak i ako se ne dijele sva uvjerenja.
- Samosvijest o riziku stvaranja podjela
Sudjelovanje u prosvjedu protiv Povorke ponosa moglo bi se doživjeti kao direktni napad na ljude, a ne na ideje – što nije ono čemu vjera poziva. Umjesto da „odgovaraju na povorku”, mnogi vjernici radije odgovaraju molitvom, osobnim svjedočanstvom i dijalogom.
- Iskustvo neplodnosti konfrontacija
Mnogi su kroz godine naučili da otvoreni prosvjedi protiv LGBTIQ+ skupina ne donose ništa osim još većih podjela, nerazumijevanja i medijske štete za obje strane. U tom smislu, suzdržanost je možda plod mudrosti, a ne pasivnosti.
Zaključno, nepoimanje vjernika kao nasilnih protivnika Povorke ponosa može biti znak zrelosti, poštovanja različitosti, pa čak i istinske kršćanske ljubavi koja razlikuje osobu od ideje, i koja ne reagira borbom, nego mirom. U idealnom društvu, i vjernici i pripadnici LGBTIQ+ zajednice trebali bi moći živjeti svoje uvjerenje slobodno i dostojanstveno, bez straha jedni od drugih.
Foto: Marko Jurlina
