Povodom 100 godina od prve legalizacije pobačaja koja se dogodila u Rusiji 1920. godine, željeli bismo na ovome portalu više progovoriti o samoj krizi pobačaja koja svake godine uzima sve više nevinih nerođenih života.
U ovome članku ukratko bismo predstavili dr. Bernarda M. Nathansona (1926. – 2011.), doktora koji je u svojoj karijeri izvršio preko 75 000 pobačaja, uključujući i onaj nad svojim vlastitim djetetom, zbog čega su ga prozvali kraljem abortusa. Bio je jedan od istaknutih zagovornika prava na pobačaj i bitno je pridonio legalizaciji pobačaja u Americi.
Međutim, s vremenom mu je Gospodin skinuo ljuske s očiju i on je odjednom shvatio kako ono što on čini nije po Božjem naumu. Pokajao se zbog tolikih prekinutih života i odlučio ostatak života posvetiti borbi za nerođene. Time je šokirao američku javnost.
Još je šokantnije bilo njegovo potpuno razotkrivanje samog čina pobačaja onima koji nikad nisu o njemu razmišljali ili su mislili kako je on samo bezazlen kirurški zahvat. Čitavu proceduru opisao je u svojoj ispovijesti „Iz smrti u život‟, čiji kratak odlomak donosimo ovdje uz dopuštenje naklade Verbum, ali i poveznicu na njegov poznati dokumentarni film „Nijemi krik‟ iz 1984. godine, koji su do danas pogledali milijuni i uvjerili se u stravičnost samog čina pobačaja.
„Kako to izgleda prekinuti život svome vlastitom djetetu? Bilo je aseptički i u skladu sa zahtjevima struke. Ona je dobila anesteziju u operacijskoj dvorani glavne gradske bolnice. Ja sam dobro oprao ruke, odjenuo liječničku halju, navukao rukavice, kratko pročavrljao sa sestrom, sjeo na malenu metalnu stolicu bez naslona ispred operacijskog stola (prethodno sam je još jednom pregledao kako bih utvrdio u kojem je mjesecu trudnoće i kolika je dužina maternice), i uvukao joj Auvardovo zrcalo u vaginu, premazavši prije toga taj dio tijela antiseptičkom otopinom. Zatim sam zgrabio grlić maternice s dva tenakuluma (kukama), uštrcao joj otopinu pitressina (lijek koji učvršćuje zid maternice kako bih mogao što lakše procijeniti njezinu veličinu i kako je ne bih probio), sondirao dubinu maternice (sonda je dugačak čelični instrument koji na sebi ima oznake u centimetrima i koji pokazuje koliko duboko instrumenti mogu ići unutra bez opasnosti za ženino zdravlje), zatim sam grlić maternice raširio sjajnim čeličnim rastezačima koji na sebi imaju oznake u stupnjevima. Nakon što je grlić bio raširen do željenog promjera, uvukao sam u maternicu šuplju plastičnu usisnu cijev i dao znak glavom sestri da uključi usisavanje. Nakon što je manometar pokazao da vrijednost negativnog tlaka iznosi pedeset i pet milimetara, počeo sam s tom cijevi prelaziti po unutrašnjosti maternice, promatrajući kako komadi tkiva ploda prolaze kroz šuplju prozirnu cijev na putu prema vrećici načinjenoj od gaze gdje će biti sakupljeni, pregledani i nakon toga poslani u laboratorij za patologiju kako bi se potvrdilo da je tkivo fetusa – eufemistički rečeno – očišćeno.
Postupak je prošao bez ikakvi nepredviđenih poteškoća i ja sam osjetio zadovoljstvo što sam uspješno i kao uvijek, brzo obavio svoj posao i izišao…‟
Foto: YouTube
