Damir Šiljeg: Tko je odgovoran za dasku od WC školjke?

Jedna od vječitih prepirki među supružnicima, partnerima ili kako hoćete jest čija je dužnost daska od WC školjke kod njezina korištenja, misleći pritom samo na onaj šuplji dio, na kojem se sjedi, a ne na onaj gornji, tj. poklopac.

Tako će žene reći kako muškarci moraju nakon vršenja male nužde vratiti taj sjedeći dio dolje, da je spreman za njih kad budu sljedeće, jer im ne pada na pamet dirati prljavu dasku, a s druge strane će muškarci reći kako žene nakon korištenja tu istu dasku moraju podići gore da je spremna za njih. O poklopcu zasad ni riječi.

Zna jedna takva rasprava proizvesti i ozbiljne svađe. Čini mi se da je taj pokušaj ugađanja sebi dosta izražen u ovom primjeru. Očigledno, jedno od drugoga očekuje što taj drugi mora uraditi da bi prvome bilo dobro i pritom nameće kako bi to trebalo činiti.

Trenutak u kojem prepoznamo da se sindrom daske od WC školjke pojavljuje u drugim oblicima kazuje nam da smo u ozbiljnom problemu. „Što onaj drugi može, treba ili mora učiniti da bi meni bilo dobro?“ Vječita petlja u kojoj su nam nedostatci drugoga u prvom planu dok valjda podrazumijevamo da smo mi savršeni.

Biti ljubljen nije apstraktna želja. Nije uopće ni neka tema. Normalno je to htjeti. Nije normalno samo to htjeti. Više je normalno htjeti ljubiti, učiniti za drugoga, ne zahtijevati nešto zauzvrat ili jače od toga: ne zahtijevati uopće.

Rješenje vidim u poklopcu. I on nečemu služi. Štoviše, ima najbitniju ulogu za samu prostoriju i cijelo kućanstvo. Poklopac zahtijeva i od jednog i od drugog diranje daske. Podrazumijeva sudjelovanje, angažiranost, razmišljanje o drugome i to u puno širem kontekstu. Poklapanje WC školjke kod puštanja vode štiti prostoriju, a pritom sapune, šampone, četkice za zube i ostale nehigijenske potrepštine od bakterija koje izlaze vani prskanjem vode. Iz tog razloga oboje trebaju poklopiti tu dasku, oboje je podići za svoju vrstu korištenja, oboje je dovoljno često čistiti…

Odnosi se to i na ostale stvari. Daska od WC školjke mi je samo paravan za ono dublje i temeljitije. Ne radi se samo o kućanskim poslovima. Mada se i tu krije kvaka da neki muškarci smatraju da je to sve ženin posao, a mnogi liberalno orijentirani ljudi misle da svi katolički muškarci to smatraju. Zapravo i ne poznajem puno muškaraca koji su „gospodari“ koji čekaju da budu usluženi. Svi moji prijatelji sudjeluju u održavanju kuće.

No, rekoh, ne radi se samo o tome. Radi se o bilo kojoj situaciji, problemu i trenutku koji zahtijeva nekakav angažman. Bitno je da oboje sudjeluju pa bilo to logistički, fizički, podrškom ili financijski. Produbljivanje odnosa, izgradnja zajedničkog doma, odgoj djece i uopće sve što podrazumijeva komunikaciju, u svemu tome njih dvoje diraju tu dasku, štite jedno drugo, čiste jedno za drugim.

A gledajući još jednom iz perspektive mogućih posljedica, ako se u bilo kojem od navedenih problema pojavi nečistoća i ako se daska ne spusti, u doslovnom i prenesenom značenju, netko treći može stradati. U doslovnom smislu to može biti E. Coli, a u prenesenom puno dublja duševna rana obilježavanja nekoga.

Suradnja je neophodna. Očekivanja nisu. Nije realno očekivati od nekoga da uradi bilo što, a ne htjeti pristati na kompromis. Nije realno sebično promatranje hoće li se svijet prilagoditi nama, našim obavezama, zamislima i vremenu. Jednostavno, jedan mora odlomiti od sebe da bi drugome dao. Drugi isto tako. A lomiti od nekoga da bi dao sebi, pored toga što je to čisti nedostatak ljubavi i poštovanja, u najmanju je ruku destruktivan čin jer bez tog pristanka i dobrovoljnog davanja ne možemo očekivati prisilno uzimanje. Pritom ne uzimamo samo njegovo vrijeme, volju i radnju nego i djelić njegova karaktera, osobnosti, života. Djelić po djelić, izgubimo cijelu osobu pa se pitamo što je to kod nje bilo krivo pa je otišla.

Mojoj ženi i meni je jedna od zanimljivijih situacija bila spoznaja da smo oboje informirani, da zapravo to i radimo, to spuštanje poklopca daske. Nasmijali smo se jer smo oboje znali da se nećemo svađati oko tih stvari. Ni u doslovnom ni u prenesenom smislu.

Što ja radim krivo? Jesam li spreman podići i poklopac i onaj šuplji dio daske od WC školjke ako mi to treba? Jesam li spreman spustiti poklopac od WC školjke prije puštanja vode? Jesam li spreman umrijeti sebi da bi mojem supružniku bilo bolje?

 

Foto: Unsplash

Prethodni članakSVJEDOČANSTVO Kako je sv. Josip preobrazio moje srce i izmolio mi suprugu
Sljedeći članakSveti Josemaría Escrivá: Učite od svetog Josipa
Damir Šiljeg je sin, brat, prijatelj, muž, građevinar, katolik i 'ercegovac iz Ljubuškog. Pošto je za njega dublji osobni odnos s Bogom započeo preko don Damira Stojića, goruće teme za koje se uvijek bori i svjedoči upravo su predbračna čistoća i teologija tijela. Ne voli mlaku pivu i mlake muškarce. Zna se diviti svetosti ljudske spolnosti, ženi, svakom živom stvorenju, a iznad svega Stvoritelju. Obožava djecu, veliki je ljubitelj prirode, biciklist, gitarist i aktivni član velikog župnog zbora sv. Ante na Humcu. Zna puno, ali ne propušta priliku da bude poučen. Želi učiti biti sluga svima, poput svog uzora sv. Franje Asiškog, koga je upoznao djelujući kroz framu, ali isto tako stoji čvrsto na zemlji i spreman je u Ljubavi Kristovoj druge opomenuti.