U sklopu velike devetnice sv. Josipu dijelimo poticajno svjedočanstvo našega brata, Marka Frkovića, kojem je zagovor sv. Josipu u potpunosti preobrazio njegovo srce i izmolio mnoge milosti, među kojima je i njegova supruga. Markovo svjedočanstvo donosimo u nastavku u cijelosti.
Presudno prijateljstvo i presudna molitva
Bog nas kroz molitvu oblikuje, tješi i poziva nas. Tako sam i ja čuo u molitvi poziv da s vama podijelim svoje svjedočanstvo o zagovoru svetog Josipa.
Gospodin mi, na početku mog obraćenja, na put stavlja program Injigo, ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu, koje su mi donijele nebrojne milosti. Upoznajem vlč. Marinka Miličevića, odlazim na životnu ispovijed, u Injigu se rađaju i nova prijateljstva.
I upravo to novo prijateljstvo s Nikolom D. postaje presudno za moj život. Nikola me upoznao sa takozvanom čudotvornom molitvom svetom Josipu, potičući me da se molim svetom Josipu za svoju muževnost, za svoj brak i buduću ženu, koje tada nije bilo na vidiku. Molitva me privukla i postala je moja svakodnevica. Molio bih ovu molitvu svako jutro:
ČUDOTVORNA MOLITVA SVETOM JOSIPU STARIJA OD 1900 GODINA
O, sveti Josipe, čija je zaštita tako velika, tako jaka, tako izravna pred Božjom krunom, stavljam u tebe sve svoje potrebe i želje. O, sveti Josipe, pomozi mi svojim snažnim zagovorom i izmoli za mene kod svoga djevičanskog Sina sve duhovne blagoslove kroz Isusa Krista, našega Gospodina, tako da, jer sam vezan o tvojoj nebeskoj snazi, mogu iskazati svoju zahvalu i poštovanje Najljubljenijem Ocu.
O, sveti Josipe, nikad se neću moći umoriti promatrajući Isusa kako spava u tvojim rukama. Ne usuđujem se prići dok se On odmara u blizini votga srca. Zagrli Ga u moje ime i poljubi Njegovu nježnu Glavu za mene, i zamoli Ga da mi uzvrati poljubac kada udahnem posljednji uzdah.
Sveti Josipe, zaštitniče umirućih, moli za nas. Amen.
„Mladi Srca Marijina”
Čudotvornu molitvu molio sam neprekidno šest mjeseci. Potican unutarnjim pouzdanjem molio sam: „Ako je to tvoja volja za mene, Gospodine, ako je tvoj plan da budem suprug, otac, ako me želiš u tom staležu… učini nešto.” Predao sam se Njegovoj svetoj volji. „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati” (usp. Mt 6, 33). Nakon šest mjeseci počeli su se nizati događaji…
Na svetkovinu svetog Josipa, 19. ožujka 2015., na poziv prijateljice Mateje odlazim na susret njihove molitvene zajednice Ivana Pavla II. u Otočac. Na susretu su bili članovi pokreta „Mladi Srca Marijina”, pokret čistih srdaca, za život, za obitelj, za slobodu, za radosnu mladost.
Sjećam se jako dobrog nagovora. Bilo je i klanjanje i druženje. Bilo je predivno i milosno. Nikada neću moći zaboraviti taj dan. Tad sam se posvetio u duhu i srcu „Mariji Čiste Ljubavi” i njezinu zagovoru. Sebe i svoju neznanu buduću ženu. Voditelj je pri kraju susreta dijelio slike „Marije Čiste Ljubavi” i drvene privjeske sa znakom M i križem izrađenim u tom drvetu. Svakom po jedno.
Zanimljivo je bilo da sam tražio dvije slike i dva privjeska. To je poprilično iznenadilo voditelja koji me upitao zašto dva jer sam bio sam i nisam bio u nikakvoj vezi. Rekao sam: „Pa za svoju buduću ženu. Nema je još na vidiku, ali doći će i dat ću joj njezinu sliku i njezin privjesak. Molit ćemo skupa.” Dao mi je blagoslov i rekao: „Sretno, prijatelju, i u molitvi skupa.”
Prijateljstvo iz vedra neba
Nekoliko tjedna prije toga susreta dobio sam zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Javila mi se neka Ana koja živi u Švicarskoj. Gledam malo, a zajedničkih prijatelja nemamo. Nula. Apsolutno nikakve povezanosti između nas dvoje. No bez nekog posebnog razloga ipak sam prihvatio prijateljstvo.
Ubrzo nakon toga stiže i poruka u inbox, nešto tipa: „Hvaljen Isus i Marija! ja sam Ana. Hrvatica sam iz Švicarske. Zapazila sam tvoj zanimljiv komentar na jednoj stranici o Međugorju i to mi je tako predivno da jedan mladi čovjek, muškarac, tako razmišlja…” (Dečki, bacajte dobre komentare po vjerskim stranicama. Pali! Hahaha!)
Počeli smo se dopisivati. Posebno dopisivanje, rekao bih, kao da nije bilo od ovoga svijeta, u bratsko-sestrinskoj čistoći i bez ikakvih primisli, želja ili skrivenih namjera!
No ipak na tom susretu u Otočcu, prostrujilo mi je kroz srce nešto što teško mogu objasniti riječima, ali kao da sam znao da će Ana s Facebooka biti moja žena. Sigurnost! Ludo do kraja! I čudesno! Ali, opet, razum mi kaže: „Stari moj, ti si lud. Sredi se, kakva žena! Nisi emocionalno stabilan, nešto tu ne valja. Niti se poznate, niti imate ikakve veze jedno s drugim te živite u dvije različite države. Dijeli vas tisuću kilometara. Ma kakva žena!”
„Mi ćemo biti muž i žena! Znam to!”
Nakon tri mjeseca dopisivanja i „upoznavanja” Ana mi šalje poštom jedan paketić – čokoladice, anđele, svašta nešto lijepoga. I tu se već osjeća ono „nešto” posebno, ali ništa se konkretno ne događa. Započeli smo i „duuuge” razgovore, čini mi se da se poznajemo sto godina.
Odlučujem se na hrabar korak pa i ja šaljem jedan paketić u Švicarsku. Uzvraćam! A u tom paketiću je isto bilo svega pomalo, ali i ono najvažnije: tu je bila i slika „Marije Čiste Ljubavi” i privjesak. Onaj drugi par koji sam zatražio prije na susretu. Kad je dobila pošiljku i kad smo se čuli, sve smo znali. Ona je bila oduševljena! I samo je rekla: „Zar i ti osjećaš isto što i ja!? Nisam poludjela!?” Rekoh ne, nismo poludjeli! Mi ćemo biti muž i žena! Znam to! Ona je također rekla da to zna.
Bio je to tako predivan, milostan i poseban trenutak. Bilo je suza radosnica s obje strane… Divili smo se i uživali u Božjem djelovanju u našim srcima i danima o tome pričali. Takav se mir, ljubav i blagoslov izlio na nas. Sanjali smo i živjeli našu bajku, bajku s Gospodinom. Svetim Josipom i majkom Marijom.
Ana je došla u Hrvatsku i to je bio naš prvi susret uživo. Teško je riječima opisati sve osjećaje i pokrete u duši koji su tada dogodili u nama. Upoznavanje s roditeljima, sitna nerazumijevanja i zaprepaštenja s njihove strane…
Predbračna čistoća donosi velike milosti
Selimo u Švicarsku, gdje živimo predbračnu čistoću. Ana je o čistoći prije braka puno toga saznala i naučila preko YouTubea. Pratila je predavanja don Damira o teologiji tijela te slušala razna svjedočanstava. Ona je po Božjoj milosti sve vrijeme i živjela čistoću. Njoj je to bilo normalno iako je zbog tog bila neshvaćena u društvu i nerijetko omalovažavana od prijatelja i prijateljica. No vjerovala je da je to pravi put.
Doduše, živjeli smo samo osam mjeseci predbračnu čistoću. Relativno kratak, ali neizmjerno važan period u našem životu. Čistoća omogućuje izgradnju posebnog odnosa između žene i muškarca, mladića i djevojke. Daje drukčiji, istiniti pogled na samu spolnost. Na intimu, na velik Božji dar – bračno darivanje. U čistoći raste povjerenje i međusobno poštivanje. Predbračna čistoća donosi velike milosti.
Vjenčali smo se na obljetnicu smrti Ivana Pavla ll., 2. travnja 2016. godine. Prvu bračnu posvetili smo svetom Josipu. Bili smo u bdjenju i molitvi. Okusili smo zaista tu noć svojevrsni predokus neba. Naš brak i našu obitelj posvetili smo svetom Josipu.
Velika zahvalnost prema sv. Josipu
Nakon dvije godine braka dobivamo sina. Na pregledu liječnik nam je rekao da je termin rođenja 15. ožujka 2018. Potaknut Duhom Svetim počinjem moliti tridesetodnevnicu svetom Josipu, točno mjesec dana prije svetkovine svetog Josipa, kako se i preporuča. Nisam je nikad prije molio. Jednostavno sam odgovorio poticaju koji sam osjećao u svom srcu. Imao sam jedan mali kalendar i križao sam dane do 19. ožujka. Čuvam još uvijek taj kalendar. Taj sam dan unaprijed u kalendaru označio kao datum rođenja našeg sina.
Ana i ja imali smo različite ideje o imenu koje bismo dali djetetu, ali sjećam se kako je Ana u nekom trenutku rekla: „Gle, ako se zaista dijete rodi na 19. ožujka, onda je jasno koje ćemo mu ime dati, u protivnom ja biram ime.” Mislim da nije teško pogoditi da mu je ime Josip.
Naša zahvalnost prema svetom Josipu jest velika i ovdje bih njegovu veličinu i moć koju je primio od Gospodina želio potvrditi mislima svete Terezije Avilske. „Čini mi se da je drugim svecima Gospodin dao milost da priteknu u jednoj nevolji, a ovome slavnom svecu da pritekne u svima!” Kaže i sljedeće: „Ne sjećam se da sam do sada nešto zamolila a da mi on to ne bi izmolio. Čini se da nam Gospodin želi pokazati da kao što mu je bio podložan na zemlji, jer mu je bio hranitelj i zvao ga je ocem, tako mu ni na nebu ne može odbiti ono što ga zamoli.”
Možda mi je sveti Josip iskazivao posebnu naklonost jer nisam primio pravu ljubav svoga biološkog oca. Moji su se roditelji, nažalost, rastali kad sam imao tri godine i nikad nisam upoznao očinsku ljubav. Odrastao sam bez tate, nisam imao u njemu svog uzora, ni zaštitnika. Sada imam, poseban je i jak. Uslišava sve! Zaštićuje i vodi.
Intervencije sv. Josipa
I, za kraj, još nekoliko intervencija svetog Josipa. Prva i najvažnija intervencija jest ona koja je dovela do promjene moga srca. One temeljne promjene koja me dovela do puta obraćenja. I sad sam na tome putu, putu padova i uspona, ali tu je uvijek sveti Josip koji me podiže i nosi prema Bogu.
Sveti Josip je intervenirao i u situaciji kad sam uspio dobiti radno mjesto, a situacija je bila bezizgledna za mene.
Zatim nam je Gospodin stavio na put našega ginekologa. On je, koliko znamo, jedini istaknuti pro-life ginekolog i praktični vjernik u cijeloj Švicarskoj! Naš prvi razgovor nakon upoznavanja i termina dok je žena bila trudna s Josipom išao je ovako: „Pošto vidim da ste vjernici, preporučam vam da se utječete jednom predivnom i moćnom svecu – svetom Josipu! On je moj zaštitnik i moje obitelji.” Žena i ja smo se samo pogledali! Znate kako se zove taj ginekolog i sada obiteljski prijatelj? Gle čuda, Josef!
Moram još ispričati jedan događaj kako smo prošle godine u Međugorju u gužvi izgubili Josipa. Jednostavno je odšetao sa strane i u trenu ga više nije bilo. Bila je velika procesija. Tražili smo ga nekih pola sata – sat. A jedan predivan čovjek, također otac i s obitelji, ga je uočio, vidio da je sam i uzeo ga i pitao je li se izgubio.
Naš je Josip bio sasvim miran, nije plakao, ali je bio sam i tražio nas. Taj čovjek ga je uzeo i držao na ramenima i tražio nas. Kad smo se svi našli, toliko smo svi bili radosni. Kad smo se upoznali i pričali, taj nam je divan čovjek rekao svoje ime – Josip se zvao.
Opet bih istaknuo da je od ovoga svega najvažnije i najveće svjedočanstvo obraćenje moga srca po zagovoru i utjecaju svetom Josipu!
Otvorenost životu
Ana i ja roditelji smo petero djece. Josip (5), Terezija (3), Petar (+ na nebu), Marija (1) i Magdalena koja nam stiže uskoro, za dva mjeseca…
Potičemo i bračne parove i one koji to tek trebaju postati da se otvore životu. Mi smo otpočetka znali da će nas Gospodin blagosloviti s djecom. To smo oboje i željeli. Nije lako, ali zaista sa svakim djetetom dolazi i novi blagoslov. Gospodin i financijski blagoslivlja obitelji, daje im sve što im je potrebno i otvara nove putove. S vjerom se prepuštamo Božjoj providnosti.
Poruka mladima
Molite i krenite. Budite jednostavni. Ne čekajte da se sve poklopi, jer se ne mora sve poklopiti. Rijetko kad se sve poklopi u životu. Tu je caka. I ne mora se sve poklopiti. Koliki su parovi podstanari ili jedno ne radi, nemaju auto i tako dalje. To nisu najvažnije stvari. „Tražite najprije Kraljevstvo Božje. Sve drugo će vam se nadodati”, tako kaže i obećava naš Bog, a On ispunjava svoja obećanja. Naš Bog je vjeran Bog!
Neka vam na ohrabrenje bude moj primjer. Došao sam u drugu državu bez znanja jezika. Drugi mentalitet. Daleko od svoga doma. Bez posla. Ništa nisam imao. Supruga je imala upravo onoliko koliko je bilo potrebno za skromni početak. Ne mnogo. Ali smo se pouzdali u Gospodina, vjenčali i vjerovali da će sve doći na svoje, da će providjeti sve kroz vrijeme koje je pred nama. Tako je i bilo! Ništa preko noći, nego strpljivo. Godinama, i traje još. Nije lako, ali s Bogom se može, a nemoguće postaje moguće.
Foto: privatna arhiva obitelji Frković
