Veliki ljudi se ne rađaju — oni postaju veliki kroz kušnju života. Tajna je Božje providnosti to što upravo sada čitate ovaj tekst, na određenom mjestu i u određenom vremenu, na što često nismo imali utjecaja.
Ti i ja rođeni smo u određenom narodu, prostoru i vremenu, sa svim njihovim prednostima i izazovima. Ne biramo kada i gdje dolazimo na svijet, ali će nas se suditi prema tome kako u njemu živimo. Sudit će nas se prema tome kako razvijamo svoje darove i talente u službi Bogu i drugima. A to je težak posao. Zahtijeva samospoznaju i samosvladavanje — dva stupa zrelosti na kojima počiva temelj naše svetosti.
Samospoznaja
Stari svijet često je razmišljao o tome što znači biti čovjek — točnije, što znači biti potpuno živ čovjek, „dobar čovjek“. Različite filozofije nudile su vrlo različite odgovore. One koje su čovjeka svodile na potrošača materijalnog svijeta stavljale su bogatstvo, užitak i čast u središte „dobrog života“. Ta zbunjenost uvelike postoji i danas. Ipak, pitanje i dalje odzvanja u srcu svakog čovjeka: koja je moja svrha i kako je ostvariti? Mnogi su pokušali pronaći trajnu sreću u materijalnim ciljevima i nisu uspjeli.
Duboko u sebi svaki se muškarac pita: „Koja je moja misija? Kako je ostvariti? Imam li ono što je potrebno?“ Suvremeni svijet često daje nedostatne i zbunjujuće odgovore, zbog čega su mnogi muškarci danas razočarani i bez nadahnuća. Žive za stvari koje nisu vrijedne njihova vremena, a kamoli života. Zaboravili su da se veliki ljudi ne rađaju — oni se stvaraju.
Na ulazu u proročište u Delfima stajale su riječi: „Spoznaj samoga sebe.“ Što bi vrijedilo bilo kakvo znanje ako čovjek ne zna tko je i što može ponuditi? Ako je „strah Božji početak mudrosti“, tada je samospoznaja početak otkrivanja vlastite misije. To je zahtjevan proces suočavanja s vlastitim sklonostima, sposobnostima, snagama i slabostima.
U čemu sam dobar? Što me raduje? Što me pokreće? Gdje sam slab? Koje me mane sputavaju? Koje vrline trebam razviti?
Odgovori na ta pitanja otkrivaju vaš temperament i karakter. Temperament je biološka osnova — skup prirodnih sklonosti. Karakter se nadograđuje na temperament i odnosi se na način na koji odgovarate na životne izazove. Osobnost je spoj temperamenta i karaktera.
Hipokrat je govorio o četiri temperamenta: kolerični (usmjeren na djelovanje i rezultate), sangvinični (usmjeren na odnose), melankolični (usmjeren na ideje i duboko razmišljanje) i flegmatični (usmjeren na mir i sklad). Svatko od nas ima dominantan temperament i često još jedan izražen u manjoj mjeri. Važno je razumjeti da temperament nije cijela vaša osobnost — on je „sirovina“ na kojoj gradite karakter.
Samospoznaja zahtijeva iskrenu introspekciju i slušanje ljudi koji vas dobro poznaju. Razmislite: koje su vaše prirodne snage? Koje ste razvili trudom? Koje trebate razviti? Koje ste slabosti nadvladali, a s kojima se još borite?
Samosvladavanje
Uz samospoznaju, potrebno je ovladati vlastitim strastima. Strasti su pokretačke sile koje nas privlače određenim stvarima. Same po sebi često su dobre, ali mogu biti neuredne — prejake ili preslabe.
Cilj nije uništiti strasti, nego ih usmjeriti prema dobru, lijepom i istinitom. To zahtijeva vrline — snage koje nam pomažu živjeti slobodno i ispuniti svoju životnu misiju.
Vrline se razvijaju praksom. Kao i svaka vještina, zahtijevaju trud i ponavljanje.
Razboritost (prudencija) – donošenje mudrih odluka (razmišljanje + djelovanje)
Jakost (fortituda) – hrabro djelovanje (inicijativa + ustrajnost)
Umjerenost (temperancija) – samokontrola (reći „ne“ lošem i „da“ dobrom)
Pravednost – davanje drugima onoga što im pripada
Različiti temperamenti imaju različite izazove u razvoju ovih vrlina, ali svi zahtijevaju trud i svjesno djelovanje.
Slava Božja je čovjek koji je živ
Svi prepoznajemo i cijenimo kompetenciju — bilo na poslu ili u svakodnevnom životu. Isto tako, divimo se majstorima koji znaju što rade. Kršćanski muškarac pozvan je biti „vješt“ u životu — imati samospoznaju i samosvladavanje te odgovarati na potrebe svog vremena.
Iako živimo u nesavršenom svijetu, Božja milost ostaje dostupna. „Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost.“ Kršćanin je onaj koji zna tko je — ljubljeni sin — i koji razvija svoje snage i nadvladava slabosti.
A to traje cijeli život.
Izvor: catholicgentleman.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
