Hvaljen Bog velečasni!
Zanima me kako se čovjek treba odnositi prema svom životnom pozivu (poslanju)? Može li se čovjek spasiti ako ne slijedi ili ne pronađe svoj životni poziv? U kolikoj mjeri smo određeni time? Može li čovjek biti sretan i ne slijediti svoj put? Pitam to jer se bojim da sam promašio svoj put. Imam djevojku ali osjećam da to nije to, ali smo već dugo zajedno i ne mogu je sad ostaviti. Jako je dobra, lijepa, pametna, vrijedna, radišna, vjernica. Jednostavno ne može bolja! Ali ipak kao da to nije to, kao da je nisam vrijedan, kao da smo drugačiji. Imam osjećaj da se ne razumijemo dubinski-dušom. Imam osjećaj da smo toliko različiti da ne možemo biti više zajedno. Ona bi se udala jer je završila fakultet, a ja ne bi još. Svi mi rade pritisak da se ženimo, ja se ne osjećam sposoban za ženidbu. Osjećam grižnju savjesti i strašnu krivnju. Ne znam što učiniti.

 

Uvijeke!

Dragi prijatelju, život je jedan. I ne samo da je jedan, nego je i beskrajno vrijedan, zato jer smo stvoreni na sliku Božju i zato jer ono što činimo sa svojim životom utječe ne samo na kvalitetu vremena provedenog na zemlji, nego i na spasenje nas samih i drugih ljudi za vječnost.

Sam Gospodin Isus Krist dao nam je primjer kako trebamo živjeti. U njegovom životu nije bilo nikakvih nedostataka niti suvišnih stvari. Svaki trenutak svog zemaljskog života iskoristio je da bi otkrivao i vršio volju nebeskog Oca, a ona uvijek traži ono najbolje za svakoga od nas. Upravo je stoga sažetak Isusova života, zapisan u Svetom pismu, uzor za svakoga od nas. U svakoj situaciji koja je tamo opisana On je učinio ono što je ispravno, bez obzira je li to bilo teško ili lagano i tako nam je postavio primjer koji trebamo slijediti. Isto vrijedi i za svece – njihove životopise čitamo upravo zato jer su to primjeri osoba koje su upoznale same sebe, živjele autentično, punim plućima ovaj život, koristeći svaki njegov trenutak najbolje što im je to bilo moguće i ne upadajući u trule kompromise kako bi se svidjeli ljudima, nego slušajući svoje srce, koje je nadahnjivao Duh Sveti.

To je ono što Bog želi i za tebe. Da budeš svoj, autentičan. Da tražiš u molitvi, strpljivom osluškivanju i znakovima vremena njegovu volju, koja traži da budeš ono što jesi, bez glume i pretvaranja. A zatim da prema tome urediš svoj život, kako bi bio uistinu sretan i usrećio druge oko sebe i kako ne bi jednog dana sa žaljenjem gledao na svoj život.

Kroz ovo što ti pišem ja te nipošto ne odgovaram od ženidbe, samo ti skrećem pažnju na to da slušaš svoju savjest i da ne ideš protiv nje. Donijeti tako veliku odluku «s pola srca» ili pod nekakvim pritiskom okoline bila bi katastrofa, jer stvarno možeš tako učiniti život lošijim i sebi i onima oko sebe, a osobito sadašnjoj djevojci.

Što se tiče otkrivanja životnog poziva, potrebne su samo dvije pretpostavke da ga otkriješ: iskrena spremnost da primiš ono što je Bog zamislio za tebe, bez obzira što to bilo, vjerujući da te on pozna bolje nego ti sama sebe i da je njegov plan plan ljubavi i najveće moguće sreće za tebe. Drugo je da kroz molitvu, znakove vremena, duhovno vodstvo i drugo iskreno, strpljivo i ustrajno tražiš objavu tog poziva. To otkrivanje ponekad traje, ne zato jer Bog hoće da ga moljakamo, nego zato jer je potrebno vrijeme da naše srce postane uistinu spremno primiti ono što Bog ima za reći, odnosno da naša molitva postane iskrena i žarka kakva treba biti.

Na tom putu pratit ću te i ja svojom molitvom.

Btb,
don Damir

Preuzeto sa stranice studentski-pastoral.com

Foto: PixSELL