Je li zaista teško biti čovjek?
Jedna legenda govori o Diogenu, starogrčkom filozofu koji je jednom šetao gradom s upaljenom lampom. „Što to radiš s upaljenom lampom usred bijelog dana?“, pitali su ga prolaznici. „Tražim čovjeka!“, odgovorio je Diogen.
Mi ćemo, za razliku od Diogena, sve manje šetati gradom, no u proteklim danima otkrili smo vrijednost naše jednostavne ljudskosti. Biti tu – čovjek za druge! Otkrili smo koliko je važno biti odgovoran i savjestan u odnosu na sebe – kako bih to mogao biti i za druge! „Ljubi svoga bližnjega, kao sebe samoga!“ – obistinjuje se u našem društvu! Kako je to lijepo promatrati.
Ne želim niti slova više od ovoga potrošiti na sve one ohole i bahate koji će sami sebi biti suci – i njihova djela, pa se ne drže mjera koje mogu onemogućiti širenje COVID – 19. Napisao sam na drugome mjestu što mislim o tomu. Komu se sviđalo, komu ne. Relacijske varijacije na temu ovaj puta idu onima koji ljudske odnose ostvaruju, kako je čitano u evanđelju o Samarijanki, u Duhu i istini!
Zato: hvala svim ljudima zaposlenima u svrhu brige za naše zdravlje. Ovih dana istinski pokazujete da je vaša struka i poziv, a ne samo posao. Hvala svim medijima koji se trude objektivno izvještavati o ovoj situaciji često riskirajući svoju glavu izlazeći „na teren“. Hvala svim zaposlenima u trgovinama prehranom i osnovnim životnim potrepštinama na njihovoj hrabrosti, snazi koju pokazuju i ljudskosti koja ovih dana doseže svoje vrhunce. Hvala svim policajcima, vatrogascima i sličnima koji moraju biti dostupni cijeli dan i cijelu noć, bez obzira na okolnosti. Osobito onima koji su na graničnim prijelazima. Hvala svim voditeljima i radnicima u pučkim kuhinjama jer su tu za one najpotrebitije. Hvala mojim kolegama svećenicima i biskupima koji i dalje redovito slave svete mise, iako u malo drukčijim okolnostima. Hvala jer i dalje ispovijedaju, nose pričest bolesnicima, vode sprovode i vjenčanja te krštenja i u stalnom su neposrednom kontaktu s ljudima – i to sve u prilagođenim uvjetima. Hvala svim učiteljima, nastavnicima, profesorima i odgojiteljima te svima zaposlenima u sustavu obrazovanja koji rade na tome da djeca i mladi završe svoje obveze u roku, na brzinu se prilagodivši e–učenju, osobito onim starijima koji inače nisu tako vješti u tome. Hvala svim vozačicama i vozačima u javnom prijevozu bilo koje vrste što nas i dalje na vrijeme dovoze na željeni cilj. Hvala vama, molitvene zajednice i inicijative: trodnevnica, devetnica i slično. Hvala vam jer ste, uz sakramente, duhovni stup ovog našeg društva! Hvala vama, mame i tate heroji, koji podučavate svoje najmlađe u ovoj zahtjevnoj situaciji. Hvala svima vama čije su medicinske pretrage odgođene, a to podnosite sa strpljenjem jer razumijete da je to trenutno nemoguće. Hvala tebi, vlasniče restorana ili kafića, koji si zatvorio svoj obrt, jer si tako smanjio mogućnost širenja zaraze! Bog će te stostruko nagraditi! Hvala svima koje moja ograničena ljudskost i ograničen prostor pisanja nisu spomenuli! Zauzvrat ću se za vas pomoliti!
Hvala i tebi!
Hvala tebi koji si odabrao da nećeš „opustošiti“ pola trgovine, jer znaš da postoje ljudi koji jednostavno nemaju novac kojim bi priskrbili zalihe, nego moraju rasporediti cijeli mjesec. Takvih je jako puno. Hvala tebi jer ostaješ doma, ako ne moraš nekuda ići. To je velikodušno! Hvala tebi, jer ćeš starijem susjedu, kojemu je trenutačno ugrožen život, ponuditi pomoć, a da ne čekaš da te pita! Hvala tebi, starče i starico, kronični bolesniku, koji ostaješ doma, jer razumiješ opasnost situacije i da se svi trudimo oko toga da vas ne izgubimo u ovim teškim vremenima! Hvala tebi koji ne siješ paniku, nego utjehu, nadu i mir na društvenim mrežama! Hvala tebi koji ne „dižeš frku“ oko rubnih pitanja, zanemarujući bitna, nego ukazuješ na najvažnije – čovjeka, zbog kojega je i sam Bog sišao na Zemlju!
Svoje „hvala“ možemo sami nadopuniti.
Hvala vam svima što ste najprije – ljudi, a onda neki od vas i katolici na koje sam iznimno ponosan!
Zato, dragi mladiću i mužu, ali i svi koji čitate: budi odgovoran čuvar svoje obitelji i hrvatskog katoliciteta – oznake pripadnosti Katoličkoj Crkvi. Nemoj „furat’ svoju briju“, nego budi zdrava stanica u mjestu u kojemu živiš i ne boj se! Bog, Otac milosrđa, s tobom je kao uzor svake istinske ljubavi!
Foto: Pixabay
