Hvaljen Isus i Marija!

Kako uopće započeti ovako nešto? Ne znam. Oprostit ćete mi na tijeku misli. Dobro, idemo ovako. Ispočetka.

Zovem se fra Ivan M. Lotar (a zovu me i fra Lotar) i brat sam Reda male braće konventualaca (OFMConv.) i katolički svećenik. Godine nisu važne, stoga je dovoljno reći da sam – mlad. Najviše na svijetu volim ljude i pomaganje ljudima. Temelj svakog radosnog življenja su odnosi te sam stoga odlučio pisati o njima. Svoje iskustvo temeljim na dugogodišnjem radu s velikim i malim skupinama ljudi iz svijeta kazališta i medija, ali i rada s djecom, mladima, bračnim parovima i vođenju individualnih razgovora, ali iznad svega na odnosu s Bogom (dalje: Šefom) koji je u sebi – odnos – Jedan u Trojstvu osoba.

Radujem se svakom čovjeku koji se raduje! Nadam se da ćeš i ti koji ovo čitaš, zahvaljujući ovom portalu, biti jedan od njih!

„Relacijske varijacije“

Temelj ljudskoga života su odnosi, kako već napisah. Temelj ljudske sreće su odnosi, a nekako smatram da bi svaki čovjek, u većoj mjeri, trebao biti – sretan i zadovoljan. No znamo da tomu nije baš tako. Bože sačuvaj da bih si umislio kako ću riješiti pitanje sreće čovječanstva ili bilo čije – to je na svakomu od nas. A onda i na Šefu, je l’? Jedino što doista moram priznati jest da sam uistinu umoran od ljudi koji non–stop kukaju kako je život loš, država ovakva, Katolička Crkva onakva… A ti, sunce moje milo? Kakav si ti? Nije retoričko pitanje – odgovori si na nj! „Život nije fer“ – još jedna smicalica, istina ranjenih, ali i tromih polubeskralješnjaka. Ma prema komu je to, molim vas, život bio/jest fer?! Ni prema komu u cijelosti. Zato je početak svakog rješavanja problema u rješavanju – vlastitog relacijskog sustava. Unutar tog rješavanja postoje, istina, varijacije, odnosno različiti načini pristupa.

Živjeti u istini

Riješiti vlastiti odnosni (relacijski sustav) možemo jedino u poniznosti i nikako drukčije. Joj, opet ta riječ! U svjetovnom okruženju je ravna starogrčkom, a u katoličkim krugovima ofucana. Što je poniznost, zapravo? Živjeti u istini! U istini prema Šefu, prema sebi, prema materi i ocu, prema babi i dedi, prema poslodavcu, okolišu, svemiru, ukratko – svijetu! Pravi muž (ali i žena) može i mora moći živjeti u istini. Ukoliko to ne uspijeva, onda nešto gadno „ne štima“. Stoga skupi hrabrosti, skupi snage i – suoči se. U molitvi. Nije lako probaviti ovaj svijet ni s Bogom, a kamoli bez Boga. Završit ćeš na ispumpavanju zbog trovanja.

„Na temu“

Kada si odlučio živjeti u istini, tada treba secirati odnose. Prvi korak u tomu jest promatrati svoj odnos prema sebi. Kako sebe doživljavam? Što je u meni dobro? Koji su moji talenti? Moje jake strane? U čemu sam, onako, stvarno – dobar? Zatim otići korak dalje. Što kod mene nikako ne funkcionira? S čim se stalno borim? Gdje i zašto padam? Najveća ironija je što je nama katolicima lakše razumjeti, pa čak i prihvatiti u istini ovaj drugi segment, a prvi nam je tako često mutan.

Drugi skup odnosa na operacijskome stolu tvog življenja jest odnos prema Šefu. Tu tek nastaju problemi, a redovito je najteži: iskrivljena slika Šefa. Doživljavam li Boga kao Oca ili strogog Suca koji samo čeka priliku da me kazni. Ja ga ovdje zovem Šef od milja, no moj osobni odnos prema Šefu je prije svega sinovski. Kako mogu uspostaviti zdrav odnos sa Šefom, ako ne znam niti tko je niti kakav je? Ne mogu. I o tomu ćemo pisati ovdje.

Treći zbir su bližnji. Da ne bude dodatnih pitanja redakciji, to su apsolutno svi ljudi s kojima si okružen i s kojima si u bilo kakvom odnosu: osobnom ili poslovnom, uživo ili digitalnim putem, obitelj, rodbina, svojta, suseda Marica s drugog kata. Svi. Tu ćemo tek imati posla. Spomenute grupacije osoba ćemo podijeliti u različite skupine kako bismo bolje razumjeli i jasnije usavršili te iskristalizirali svoje odnose prema njima.

Šefov Sin, Spasitelj naš Isus Krist, veli da treba najprije ljubiti Boga, zatim sebe pa bližnje. Kada se rodim najprije upoznajem sebe, pa bližnje, pa Boga. Zato ovaj redoslijed. Isusov redoslijed vrijedi kada čovjek dosegne barem približnu životnu zrelost, što je, jasno, varijabilno.

Veselim se zajedničkom hodu dovođenja u red i postavljanja na čelične noge naših odnosa i vjerujem da će vam ove „Relacijske varijacije na temu“ pomoći biti boljim muževima – svojim, vlastitim – onakvima kakvima nas je sve Šef zamislio. Čim oljuštimo i sasiječemo sve nepotrebne slojeve zbog kojih nismo niti svoji, niti blizu bližnjima, a niti Božji do kraja, lakše će se disati, radosnije živjeti! Hodimo zajedno! Gospodin vam dao svoj mir!

Ivan M. Lotar
Fra Ivan M. Lotar brat je Reda male braće konventualaca (OFMConv.), katolički svećenik i župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog i sv. Maksimilijana Kolbea u Zagrebu. Najviše na svijetu volim ljude i pomaganje ljudima. Temelj svakog radosnog življenja su odnosi te sam stoga odlučio pisati o njima. Svoje iskustvo temeljim na dugogodišnjem radu s velikim i malim skupinama ljudi iz svijeta kazališta i medija, ali i rada s djecom, mladima, bračnim parovima i vođenju individualnih razgovora.