Trend povremenoga posta (engl. intermittent fasting) prihvaćen je u kršćanskim i sekularnim skupinama. Neki ljudi koriste režim prehrane od 9 do 17 sati, čime se gladuje 16 uzastopnih sati. Drugi pak, povremeno poste jednom tjedno puna 24 sata.

Post sam po sebi nudi više od prehrambenih prednosti. Pustinjski su oci prakticirali post ne da bi postigli tijelo za plažu, nego da bi rasli u jedinstvu s Kristom kroz mrtvljenje i samoodricanje. Post nam pomaže bolje razumjeti Isusove riječi kao odgovor na prvo sotonino iskušenje: „Pisano je: ”Ne živi čovjek samo o kruhu, nego i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta”” (Matej 4, 4).

Post nam stoga pomaže da rastemo u ovisnosti o Bogu i da svjesno dajemo Kristu središnje mjesto u našemu životu.

No post nije ograničen samo na hranu. Umjerenost nas uči da manje ovisimo o stvorenim stvarima kako bismo mogli rasti u bogoslovnim krepostima vjere, nade i ljubavi (caritas) i tako bolje nasljedovati i slijediti Krista.

Stres pandemije natjerao je mnoge da se liječe više pijući, jedući više hrane kao „utjehu”, pretjerano gledajući emisije na streaming servisima i – posljednje, ali ne i najmanje važno – ostajući prikovani za društvene mreže.

Da budem jasan: postoje određene pozitivne strane društvenih medija. Uživamo smo u povezivanju s istomišljenicima i širenju naše mreže diljem svijeta. Osim toga, često se informiramo o najnovijim vijestima u Crkvi i svijetu putem naše internetske mreže. Zapravo, otkrio sam Crisis Magazine putem društvenih mreža i siguran sam da nisam jedini koji je to učinio.

Međutim, društvene mreže često i suptilno mogu preuzeti naše vrijeme i energiju. Vidimo naslov koji se odnosi na Crkvu ili politiku i odmah se razljutimo. Zatim objavljujemo ljute komentare, dobivamo ljute odgovore, a domino efekt objavljivanja ljutnje se nastavlja. Čini se da je ovo stranica iz suvremene adaptacije C. S. Lewisa „Pisma starijeg đavla mlađem”.

Predlažem povremeni post na društvenim mrežama kao način promicanja radosnog, miroljubivog raspoloženja usredotočenog na Krista koje ima dodatnu korist od smanjenja krvnoga tlaka i nepotrebnoga stresa.

Nedavni crtić portala pod nazivom „Prodavač mjeseca” inspirirao me da napišem ovaj članak. Pametni se telefon pokazao kao produktivan instrument u neprijateljskoj zavjeri da skinemo pogled s Isusa.

Na neočekivan način, nehotice sam počeo prakticirati post na društvenim mrežama kad je tijekom ljeta moj mališan pronašao moj mobitel i bacio ga u naš bazen. Uskočio sam za mobitelom, ali, sasvim očekivano, bilo je prekasno. Nikakvi trikovi poput vrećica riže nisu mogli spasiti operativni sustav telefona.

Kao što možete zamisliti, bio sam uznemiren. No tijekom mjesec dana prije nego što sam nabavio novi telefon, na kraju sam provjeravao društvene mreže samo nekoliko puta dnevno. Najveće iznenađenje bilo je to što, bilo da sam proveo deset minuta ili deset sati na društvenim mrežama, stvarno nisam puno propustio.

Osim toga, provodeći sate daleko od društvenih mreža, primijetio sam da se osjećam manje opterećen najnovijom kontroverzom na katoličkom Twitteru, a više sam bio prisutan na svome poslu, među članovima svoje obitelji i, što je najvažnije, svjestan Božje prisutnosti u mojemu svakodnevnom životu. Osjećati se laganim i udaljenijim od brbljanja na društvenim mrežama bilo je neprocjenjivo iskustvo.

Gledajući unatrag, iako to tada nisam cijenio, naš me Gospodin učio nečemu važnom dopuštajući mojem djetetu da baci moj mobitel u bazen na način kako to samo mala djecu znaju. Isus mi je govorio: „Obrati manje pažnje na ovu napravu, a više na svoju ženu, svoju djecu i mene.”

Poruka primljena.

Divim se ljudima koji su se uspjeli riješiti svojih računa na društvenim mrežama. Austin Ruse je napisao kako se osjećao pozvanim žrtvovati svoj „Plavi ček” na Twitteru kako bi iza sebe ostavio sate koje je uzurpirao i gadosti koje se često susreću. Nisam još dovde došao (iako bih volio da jesam), ali pozdravljam njegovu odluku.

Hrabar potez gospodina Rusea da napusti Twitter u skladu je s njegovim savjetom o opasnosti od ometanja u njegovoj knjizi Under Siege: No Finer Time to Be a Faithful Catholic. Ruse primjećuje da nas pametni telefoni i društveni mediji odvode „od onoga što se događa u svijetu i guše […] našu ispravnu reakciju… Živimo u najrazmetnijoj eri koju je svijet ikada poznavao… I to ima vrlo opasne posljedice ne samo za nas i na naš obiteljski život nego na društvo u cjelini” (132–133).

Osim toga, Ruse primjećuje da rastresenost sprječava ljude da sudjeluju u „jednom od najslavnijih vremena u povijesti svijeta i da budu vjerni katolici” (133). U potpunosti se slažem s ovim stavom. Kao što izreka kaže, „lijenost je đavolja radionica”, a ona se pojavljuje kao jedan od sedam smrtnih grijeha. Lijenost odvraća katolike od herojskog djela rasta i obrane vjere, čime se odriču aureola i križeva (135).

Osim opasnosti da postanete plijen đavolje radionice, svjesno ograničavanje korištenja društvenih mreža ima dubok učinak na našu djecu.

Tijekom proteklih deset godina vidio sam kako budućnost našeg svijeta postaje uspavljivana tabletima i uređajima. Čak i djeca u vrtiću imaju školske tablete na kojima navodno uče abecedu. Pretjerana ovisnost o tehnologiji usađena u tako mladoj dobi vrlo je zastrašujuća perspektiva.

Tri mjeseca nakon početka pandemije, sjećam se da su djeca iz susjedstva često vozila bicikle i okupljala se. Međutim, školska godina na Zoomu dovela je do toga da su ova inače energična djeca ostajala kod kuće tijekom dana kako bi igrala videoigre i gledala YouTube videe. Sva imaju ostakljeni pogled na licu koji podsjeća na znanstvenu fantastiku ili horor film.

Ali ne mogu kriviti samo škole. Pogledaj nas! Naša nas djeca promatraju: stalno nas vide na našim mobitelima i primjećuju kako skrolamo dok se oni igraju ili jedu.

Kao dojenčad, oba moja sina postala su svjesna da je pametni telefon nešto važno. Kad bi mi telefon ispao iz krila ili džepa, često bi puzali i pokušavali ga uzeti. Dok moja supruga i ja pokušavamo ograničiti korištenje telefona oko naše djece, djeca su mnogo svjesnija nego što mislimo da jesu, i razumiju naizgled sve na što usmjerimo svoju pozornost.

Štoviše, tehnološki čelnici vrlo su svjesni štetnih učinaka društvenih medija na djecu.

Appleov izvršni direktor, Tim Cook, izrazio je veliku zabrinutost zbog velikog pristupa djece društvenim medijima. Osnivač Microsofta, Bill Gates, postavio je svojoj djeci ograničenja na vrijeme za korištenje ekrana i čak otišao toliko daleko da je zabranio telefone za stolom i zabranio svojoj djeci da dobivaju telefone dok ne napune 14 godina. Suosnivač i izvršni direktor Snap Inc.-a, Evan Spiegel, ograničava svojoj devetogodišnjoj kćeri vrijeme ispred ekrana na 1,5 sat tjedno. Izvršni direktor Googlea, Sundar Pichai, svome sinu srednjoškolcu čak ne dopušta ni posjedovanje mobitela.

Ako oni koji su daleko bolje upućeni u tehnologiju postavljaju snažna ograničenja na korištenje telefona i društvenih mreža svojoj djeci, ne bismo li i mi trebali učiniti isto?

Ali naše granice nisu vjerodostojne ako ne prakticiramo disciplinu društvenih medija. Ovo je mjesto gdje povremeni post na društvenim mrežama ne samo da može povećati naš vlastiti mir i zdravlje, već promovirati ove važne elemente u našem vlastitom domu.

Kao i kod svake discipline, potičem vas da ovaj prijedlog stavite u molitvu:

  1. Izrazite Bogu svoju želju za milošću da budemo otvoreni da Ga čujemo i da vjerujemo da je ono što On želi za nas uistinu ono što je najbolje za nas.
  2. Zatim zamolite Boga da vam otkrije kako, konkretno, društveni mediji utječu na vaš odnos s Njim.
  3. Tražite Božje vodstvo o tome kako vas On poziva da ograničite korištenje društvenih mreža. Imajte na umu da naš Otac nikada nije drastičan prema nama. Umjesto toga, On nas navodi da izaberemo ono što On zna da možemo podnijeti Njegovom milošću.
  4. Uzmite ovaj plan društvenih medija i implementirajte ga, vjerujući da je Trojstvo s vama i da vam daje milost da se posvetite ovom planu. Osim toga, znajte da katkad možete posustati, ali to je prilika da se obratite Bogu i zatražite milost za nastavak.

Za neke bi ljude moglo biti korisno prestati koristiti društvene mreže nakon određenog sata navečer i vratiti se tome tek sljedećeg jutra. Za druge, možda je radni dan sjajno vrijeme za zatvaranje aplikacija i potencijalno ograničenje upotrebe na kratko razdoblje tijekom ručka ili nekoliko dnevnih pauza. Ali samo Bog zna što je najbolje za naše konkretne okolnosti.

Zamršenija je nijansa za one koji koriste društvene mreže kao dio svog posla. Mudri ispovjednik ili duhovnik može pomoći u ovoj situaciji. Naposljetku, Bog neće dovesti osobu u ovoj nevolji do drastičnog rješenja, već do one koja uravnotežuje posao uz ograničavanje osobne upotrebe interneta.

Konačno, kako se približavamo kraju godine – a nedugo zatim, početku korizme – povremeni post na društvenim mrežama možemo smatrati novogodišnjom odlukom ili dodatnom disciplinom za duhovni i osobni rast. Ne moramo omogućiti prekomjernu upotrebu društvenih medija tijekom pandemije da nas ona prestigne godinama kasnije. Umjesto toga, milošću Božjom, možemo iskusiti slobodu od pandemije toksičnosti društvenih medija prakticirajući Bogom vođeni oblik povremenoga posta na društvenim mrežama.

Matt Kappadakunnel

 

Preuzeto uz dopuštenje sa stranice crisismagazine.com

Preveo: K.P.

Foto: Unsplash