Neki je čovjek umro. U jednom je trenutku vidio kako mu se Bog približava s kovčegom u rukama.
I Bog mu je rekao: – Hajde, vrijeme je da krenemo.
Iznenađeni čovjek upita: – Tako rano? Ali imam još mnogo planova…
– Oprosti, došlo je tvoje vrijeme.
– A što nosiš u kovčegu? – pitao je čovjek.
Bog mu odgovori: – To je ono što pripada tebi.
– To je moje? – začudi se čovjek – Odlično! Moja odjeća, osobne stvari, moj novac?
Bog je odgovorio: – Te ti stvari nikada nisu pripadale, one pripadaju svijetu.
– Jesi li donio moja sjećanja?
– Ona ti nikad nisu pripadala, ona su vezana uz vrijeme.
– Nosiš li onda moje talente? – Oni ti nikad nisu pripadali, bili su ti darovani.
– A moji prijatelji, članovi moje obitelji?
– Oprosti, ali nikad nisu pripadali tebi, bili su dio tvoga životnog puta.
– A jesi li donio moje tijelo?
– I ono je bilo prolazno i raspasti će se u zemlji, a o uskrsnuću te čeka nešto novo.
– Ali što onda nosiš?! – tada je čovjek istrgnuo kovčeg Bogu iz ruku i otvorivši ga vidio da je prazan. Sa suzama koje su mu tekle niz obraze, muškarac je rekao: – Nisam ponio ništa?
Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj. Stoga, kad ti se daruje vrijeme, iskoristi ga u cijelosti. Tako da te ništa ne može zaustaviti. Živi sada, to je jedino što stvarno jest. Materijalne stvari i sve za što se tako grčevito boriš ostaje ovdje. Cijeni one koji te cijene, ne gubi vrijeme s onima koji nemaju vremena za tebe. Ništa nije vječno, osim ljubavi koju si davao i primao tijekom svoga života, i samo to je ono što ćeš zadržati za vječnost.
(Nepoznat autor)
Foto: Pixabay
