Može li udaljenost biti prepreka u upoznavanju potencijalnog bračnog partnera? Može li se budući supružnik upoznati online? Može li se u današnje vrijeme živjeti predbračna čistoća? Na ta, ali i mnoga druga zanimljiva pitanja, odgovara bračni par Jakšić.
Ivana i Lucijano Jakšić mladi su bračni par iz Zagreba. Dok je Lucijano (45) rođen u Zagrebu, Ivana (33) je u hrvatski velegrad doselila tek po udaji iz mjesta Kaštelanec u okolici Varaždina. On je po zanimanju predavač ekonomskih predmeta na visokoj privatnoj školi u Zagrebu, a ona je trenutno nezaposlena profesorica hrvatskog jezika i književnosti te povijesti umjetnosti. U braku su skoro pet godina, a prije točno sedam godina prvi su put saznali jedno za drugo i to online, a njihovu je upoznavanju prethodila potpuna promjena načina života i pogleda na veze i brak.
„Oboje smo već više puta svjedočili na krizmaničkim tečajevima Kursilja da smo do obraćenja živjeli sasvim, nazovimo to, normalne svjetovne živote. To bi u mojem slučaju značilo da sam bio u nevjenčanim vezama koje nisu bile u predbračnoj čistoći. S vremenom sam shvatio da to nikamo ne vodi jer sam došao do zaključka da je to imitacija braka i da ne mogu očekivati da će mi brak kao sakrament donijeti nešto posebno jer ga po mnogo stvari već živim. Dakle, obezvrijedio sam ga. Odlučio sam to promijeniti i zaista staviti brak kad se jednom dogodi na mjesto koje zaslužuje. Drugim riječima, neki svetac je to opisao kao ‘cvati tamo gdje si posijan’. Isto tako, shvatio sam da, ako smo ostvareni u mnogo stvari, a naprimjer samo nam nedostaje romantična ljubav, skloni smo se koncentrirati baš na taj nedostatak u životu i svoje cjelokupno raspoloženje postaviti negativno jer, eto, nedostaje nam baš to, a to je baš najvažnije. Istina je drukčija i često ne želimo pogledati koliko stvari u našoj blizini strpljivo čeka našu pažnju, a to su sve stvari koje odgađamo, sva zavlačenja oko ispita i studiranja, odgađanje početka vježbanja, neuredan životni prostor i drugo. Kad počnemo zapažati i rješavati te stvari, događa se čudo, a u mom je slučaju to da sam u vlastitu domu preko ekrana upoznao buduću suprugu‟, objašnjava Lucijano.
Lucijanova promjena načina života umnogome je slična Ivaninoj. „Moja je mladost vezana uz jednu osobu koja je bila centar mojeg svijeta, ali duboko u sebi znala sam da to nije osoba s kojom želim provesti svoj život. Nakon što sam isprobala sve načine kako da svoju vezu učinim onakvom kakva bi meni odgovarala i nisam u tome uspjela, okrenula sam se Bogu. On je bio moja zadnja slamka spasa. Pažljivo slušajući Božju riječ kroz svete mise i kroz svjedočenja animatora na Krapnju, On mi je rekao da moram mijenjati svoj život, svoj odnos prema bližnjima, osobito prema tadašnjem dečku, i ubrzo je došlo do prekida te veze i više se nikad nisam vratila na staro, što mi se u prijašnjim pokušajima prekida s tom osobom nikako nije moglo ostvariti. Naime, uvijek bih se vratila na staro i dobro poznato s vječno istim problemima i nezadovoljstvom. No Bog je moje nezadovoljstvo učinio svetim nezadovoljstvom i pokazao mi da sam njegova kći – dijete Božje kojoj On želi dati sve, a ne mrvice. Ispunio je moje dane molitvom, mirom i radosti. U životnoj ispovijedi poklonio mi je novo srce, srce koje je bilo spremno nekome se pokloniti i sposobno nekoga prihvatiti sa svim njegovim manama i dobrim stranama.‟
Ni Lucijano ni Ivana nisu nikad mislili da će upoznati svoga bračnog druga online, premda je Lucijano već imao iskustva s online upoznavanjem. „Ja sam tada radio na svojem doktoratu i praktički cijela svakodnevica mi je bila kod kuće s vrlo malo izlazaka iz stana, samo za najnužnije potrebe. Imao sam neka prethodna iskustva s upoznavanjem na Iskrici, ali ne i s katSusom, gdje mi je namjera bila upoznati djevojku istog svjetonazora. Cilj mi je bio upoznati djevojku i vezu razvijati na potpuno drukčiji način i pridržavajući se predbračne čistoće. Prije upoznavanja Ivane, vrlo sam se jasno odredio prema ovladavanju vlastitom spolnošću i tu nije bilo kompromisa. Isto sam očekivao od buduće djevojke. Što se predrasuda tiče, bilo mi je važno ako upoznam djevojku koja bi mi bila zanimljiva da se u tom slučaju što manje zadržavamo u virtualnom prostoru i upoznamo uživo. Nisam htio da itko stvara nerealne slike o drugoj strani, već da nam katSus posluži za upoznavanje, a ne za zavaravanje. Tako smo mi nekoliko dana razgovarali preko poruka, potom razmijenili brojeve mobitela i već unutar tjedan dana sam iz Zagreba potegao na kavu s Ivanom u Varaždin‟, objašnjava Lucijano, a Ivana nadodaje: „Ja sam imala predrasudu da se ljudi tamo lažno predstavljaju i, da nije tog dana kad se katSus otvorio bio blagdan sv. Josipa kojem sam molila devetnicu za muža, sigurno se ne bih prijavila. S obzirom da sam bila pretežno u kući, pisala diplomski, to mi se činilo kao jedino moguće djelovanje koje je uz molitvu moglo pomoći da upoznam muža za kojim mi je čeznulo srce. U tom se času spojila moja iskrena čežnja, molitva i otvaranje katSusa.‟
Kad su napokon stupili u kontakt, imali su različite kriterije vezane za nastavak dopisivanja i, na kraju, upoznavanja. „Najvažniji kriteriji su mi bili da kliknemo, što se ne može tako lako opisati što bi to bilo, te da ta osoba istinski želi živjeti svoju vjeru. Za ostalo sam bio siguran da će se posložiti. Jedna od prvih poveznica je bila ta da je Ivana studirala umjetnost, a ja sam otkrio slikarski talent i volim općenito diskutirati o umjetnosti. Druga vrlo važna poveznica jest ta da smo počeli redovito moliti tijekom naših telefonskih razgovora pošto smo imali vezu na daljinu i u tom slučaju preostaje telefon kao komunikacijsko sredstvo‟, navodi Lucijano.
Za Ivanu je pak glavni kriterij bio taj da se druga osoba ne predstavlja lažno. „Morao je promijeniti svoju sliku profila na kojem je do tada imao sliku jednog glumca, a onda je uslijedilo živopisno dopisivanje koje smo svjesno trebali zaustaviti u nekom času jer bi trajalo do kasno u noć i ponovo se uspostavilo rano ujutro. Ono što me oduševilo bila je tečnost našeg razgovora: iskreno i brzo, bez odugovlačenja su se nizala pitanja i odgovori, uz puno šale i smijeha. Kao da se poznajemo cijeli život, otprilike kao da ti čovjek s druge strane ekrana daje tvoje vlastite odgovore, odgovore koje si sam očekivao. Otprilike se to može nazvati da su nam se poklopili interesi, životna očekivanja, duhovni izazovi i svakodnevan hod s Bogom u tom času života.‟
No uvjeti nisu postojali samo za njihovu online komunikaciju nego i za njihove susrete uživo koji su uslijedili već tjedan dana nakon njihova upoznavanja na katSusu. „Pošto smo vrlo čvrsto odlučili da ćemo živjeti predbračnu čistoću, a imali smo vezu na daljinu, bilo je potrebno razmisliti što ćemo raditi tijekom susreta a da se ne ogriješimo o našu odluku. Susreti su bili ili u Zagrebu ili Varaždinu i to za dana. Bez obzira na to što sam ja imao svoj stan i nije bilo prepreka da Ivana prespava za vikend, shvatili smo da se toga komoditeta moramo odreći jer ne vodi u pravom smjeru i dovodi u napast. To je za mene značilo odlazak u Varaždin i povratak u Zagreb isti dan, ali je osjećaj na kraju dana bio ispravan. Isto tako, te zajedničke odluke su postavile budući brak i njegove zakonitosti na posebno mjesto koje mu pripada i na zdrave temelje‟, zaključuje Lucijano.
„Susreti uživo bili su jednako živopisni kao i razgovori preko interneta koji su trajali svega nekoliko dana, a zatim smo se čuli telefonom i već nakon 10 dana dogovorili prvu kavu. katSus je bio samo platforma na kojoj smo se susreli, a prvi susret uživo samo je potvrdio moju zaljubljenost koja se stvorila kroz tih nekoliko dana intenzivnog razgovaranja. Sveti Josip nas je pratio i zagovarao. To se osjetilo jer je sve nekako bilo blagoslovljeno, bez sumnji, strahova, bez laži i pretvaranja, s istom željom u srcu – naći osobu za čitav život. To je bila jedna od prvih stvari o kojoj smo razgovarali na katSusu – jasno smo izrekli da smo na katSusu jer tražimo muža/ženu.‟
Prvi su put tako pisali jedno drugome 20. ožujka 2014., a 24. lipnja 2016., nakon malo više od dvije godine veze, su se i vjenčali. Oboje su znali vrlo brzo da žele provesti život jedno s drugim, a u toj jasnoći i pouzdanju im je svakako pomogla predbračna čistoća oko koje su se dogovorili da će je pod svaku cijenu prakticirati.
„Pošto smo odlučili vezu graditi na predbračnoj čistoći, onda je duh i um u čovjeku vrlo svjestan ispravnosti takve odluke. Ne kažem da takve odluke ne nose napasti i da je to lako, ali uz Božju pomoć napasti i nagone moguće je nadvladati. S vremenom, kad čovjek ipak uspije voditi uredniji duhovni život, nije u tome sam i može računati na Boga kao saveznika. Tada jača u razboritosti i moguće mu je razabirati da nagoni po svojoj prirodi čovjeka vuku k nečemu, a kreposti na puno suptilniji način privlače i ne sile. Ako je pogled nepomućen, onda je ipak lakše svjesno izabrati pravu stranu i odlučiti se za dobro. Tako i odluka za zajednički život je barem meni došla kao savršeno prirodna i spontana stvar. Nisam razbijao glavu je li to prava odluka‟, ističe Lucijano.
„Ja sam to znala jako brzo‟, nadodaje Ivana. „Kad smo ono izrečeno potvrdili svojim djelovanjem, moleći zajedno i poštivajući odluku o predbračnoj čistoći, mogli smo jedno drugo dobro upoznati, a svaki pokušaj da tu odluku ne živimo, rezultirao je nekakvim uzburkavanjem veze u kojoj sam se osjećala sigurno i voljeno. Ubrzo nam je bilo jasno da tu odluku o predbračnoj čistoći moramo braniti i shvatiti vrlo ozbiljno jer u suprotnom ne znam bismo li ostali zajedno. Bilo je tu velikih kušnji i padanja, ali nakon tog perioda došao je period potpunog mira i blagoslova sve do dana vjenčanja kad sam pred oltar došla potpuno mirna, bez ijedne sumnje, nepokolebljiva i radosna. Bili su to plodovi predbračne čistoće koji i danas, nakon skoro pet godine braka i bračne čistoće, čine temelje našeg braka.‟
Kako ističu, plodovi predbračne čistoće očiti su danas u njihovu braku i mnogobrojni su. „Nastavili smo živjeti svoju vjeru i u braku. Bili smo dosta aktivni u pokretu radosnog kršćanstva Kursiljo, ja sam sudjelovao u programu Exitus, a aktivan sam i u muškoj molitvenoj zajednici Sinovi svjetla. Primili smo i na dar našeg sina Šimuna kojem je sada malo više od tri godine i koji je unio posebnu radost u našu obitelj‟, naglašava Lucijano.
„Plodovi našeg braka jesu ljubav i ustrajnost u toj ljubavi koju svjedočimo bližnjima, premda nije uvijek lako biti pun ljubavi i radostan kad te snađu problemi, suhoće i peku rane koje svi imamo – bili mi njih svjesni ili ne. Plod našeg braka je naš voljeni Šimun kojem svaki dan nastojimo govoriti o Božjoj ljubavi, riječima, ali i svojim primjerom. To su samo dva vidljiva ploda našeg braka, a oni skrivene nek zna Bog. Ono što sam ja dobila kao prvi plod našeg braka jest osobu koja me vodi u nebo. Nekad je to vrlo buran proces, proces u kojem se uz opiranje i neslaganje kroz puno rasprava, ponekad i suza, na kraju odlučujem i nastojim biti bolja osoba, prvo Lucijanu, a onda i Šimunu i svima koji su moji bližnji‟, kaže Ivana.
Upitani bi li preporučili katSus drugima, Lucijano i Ivana odgovorili su sljedeće.
„katSus je pronašao svoju ulogu kao platforma na kojoj možete susresti osobu istog svjetonazora i na taj način. On nije garancija da ćete tu pronaći svojeg budućeg partnera niti treba sve uložiti samo na tu kartu. Mislim da smo mi oboje bili sami sa sobom načisto zašto smo se registrirali na katSusu i sama nam je platforma zaista pomogla da se upoznamo. Isto tako, internet u cjelini sa svim servisima i društvenim mrežama nudi puno toga dobrog, no nije sve što postoji na ovom svijetu ujedno i korisno. Čuo sam i za negativna iskustva s katSusa, u smislu da osobe nisu uspjele tu pronaći životnog partnera, i to je možda poruka da se čovjek ne treba fokusirati na taj jedan aspekt života gdje mu sad baš ne ide. I Ivana i ja smo svjedoci jako lijepih priča gdje su se mladi upoznali volontirajući i pomažući drugima u različitim crkvenim inicijativama, stavljajući muku bližnjega u svoj fokus, a onda se u pauzi dogodi romantična priča‟, objašnjava Lucijano.
„Poručila bih svima koji se nadaju upoznati budućeg muža/ženu da budu hrabri i iskreni, bilo da ih ona prava osoba čeka na internetu ili će je sresti negdje uživo. Ako budu iskreni prema sebi i drugima i ako znaju što žele i traže, Bog će providjeti susret, a onda je na njima da svojim riječima i djelima potvrde da im je Bog na prvom mjestu, a sve će onda ostalo doći na svoje mjesto‟, zaključila je Ivana.
Razgovor vodio: Krunoslav Puškar
Foto: privatna arhiva obitelji Jakšić
