Sveti Euzebije i Polion, kršćanski mučenici iz rimskog grada Cibalae (danas Vinkovci), djelovali su krajem III. i početkom IV. stoljeća. Živjeli su na području današnjih Vinkovaca.
Euzebije je bio biskup, a Polion lektor. Euzebije je prvi poznati biskup Cibala, a vjerojatno je tamo djelovao u vrijeme progona kršćana (249-260). Njegovo je ime grčkog podrijetla pa je moguće da potječe iz neke doseljene grčke porodice.
O njegovom biskupskom radu ne zna se gotovo ništa, ali se spominje u martirologiju svetog Jeronima i u mučeničkim aktima svetog Poliona. U tim aktima, napisanim za liturgijsku upotrebu piše: „S veseljem svetkujemo spomen ove dvojice junaka (Euzebija i Poliona) i molimo Svemogućega da nas učini dionicima njihovih zasluga.“
Progonitelji Kristove vjere u Cibalama uhvatili su Euzebija 27. travnja, vjerojatno godine 258., za vladavine cara Valerijana. Doveden je na sud, saslušan, proglašen krivim kao kršćanin i biskup te je istog dana i pogubljen.
O Polionu se više zna, jer je sačuvan opis njegova mučeništva. Polion je bio lektor i voditelj lektorske škole, propovjednik i uzoran čovjek. Čini se da je bio podrijetlom iz samih Cibala.
Kao kršćanin u svojim je mladim danima vjerno obavljao službu lektora (čitača) na crkvenim sastancima. Školovan mladić, postao je učitelj i odgojitelj pripravnika za crkvene službe, u prvom redu lektora.
Za vrijeme cara Dioklecijana i Maksimijana (284-305) buknuo je krvavi progon kršćana. Sirmijski prefekt Prob, upravitelj velike rimske pokrajine Panonije, žestoko je udario na kršćane. Po njegovom nalogu u Singidunumu (današnji Beograd) pogubljen je svećenik Montan, u Srijemskoj Mitrovici biskup Irenej i đakon Demetrije, a u Cibalama (Vinkovcima) mladi, poletni lektor Polion, poznat po svojoj revnosti i pobožnosti.
Kad je doveden pred Proba, nije pokazao ni najmanjeg straha. On je znao da mora svjedočiti svoju vjeru pa je mirno rekao kako se zove i koju službu obavlja u Crkvi. Prob je tražio od Poliona da žrtvuje poganskim bogovima i da se odrekne kršćanstva. Polion je to odbio i održao vatren govor o temeljima kršćanske vjere. Osuđen je na smrt i spaljen na lomači 27. travnja 304., na isti dan, kada je prije gotovo pola stoljeća mučeništvo pretrpio cibalski biskup Euzebije.
Zaštitnik je bogoslova i lektora, a štuju ga i na prostoru današnje Italije (jedan samostan u Ravenni nazvan je njegovim imenom). Spomendan svetih Euzebija i Poliona slavi se u đakovačkoj i srijemskoj biskupiji od 1807. Posvećena im je od 1972. župna crkva u našim Vinkovcima.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
