U našemu suvremenome kriznom vremenu, sveti je Josip idealan nebeski zaštitnik kojeg treba zazvati u pomoć. To su pokazali i sami pape!
U čast obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Sveopće Crkve, donosimo nekoliko važnih misli o sv. Josipu, a koje govore o njegovoj moćnoj zaštiti naše Katoličke Crkve.
Evanđelja govore o nekoliko incidenata u vezi sa svetim Josipom zbog kojih ga možemo smatrati „svecem zaštitnikom u vrijeme kriza”. Najbolji je primjer za to bio njegovo anđeosko navještenje o „izvanrednom stanju” i potreba da djeluje brzo kako bi zaštitio život svoga božanskog Djeteta.
Stoga je bilo sasvim prirodno da su se pape obratile svetom Josipu za nebesku zaštitu usred tadašnje krize (počevši od kasnog 19. stoljeća) koja je jako pogodila civilno društvo i Katoličku Crkvu.
U nastavku donosimo jedan od najvažnijih tekstova Svete Stolice koji ilustriraju snažno povjerenje koje je papinstvo tradicionalno predavalo u ruke stolara kojeg je svemogući Bog smatrao prikladnim da drži i štiti svoga Jedinorođenog Sina.
Proglašenje svetog Josipa zaštitnikom Sveopće Crkve
Papa Pio IX. proglasio je svetog Josipa zaštitnikom Sveopće Crkve u vrlo teškim vremenima, kako je navedeno u samom dekretu.
Papi Piju IX. podnesene su najmanje tri peticije kojima se traži da se sv. Josip proglasi zaštitnikom Sveopće Crkve. Prvu je potpisalo 118 biskupa. Drugu peticiju potpisala su 43 generalna poglavara raznih vjerskih redova. Treća peticija imala je 255 potpisa, među kojima 38 kardinala, uključujući budućega papu Lava XIII.
Papa Pio IX., kao odgovor na zahtjeve i molitve svih prelata i vjernika diljem svijeta i na molbu Vatikanske ekumenske sinode, proglasio je svetog Josipa „zaštitnikom Crkve” dekretom Quemadmodum Deus iz Svete kongregacije obreda, koji je objavljen 8. prosinca 1870., na blagdan Bezgrešnog Začeća njegove supružnice.
Quemadmodum Deus
Dekret Pija IX. kojim se svetog Josipa proglašava zaštitnikom Univerzalne Crkve:
Kao što je Bog postavio Josipa, sina patrijarha Jakova, nad cijelom egipatskom zemljom da skuplja žito za narod, tako, kad je došla punina vremena, i kad se spremao poslati na zemlju svoga Jedinorođenog Sina, Spasitelja svijeta, odabrao je drugog Josipa, kojemu je prvi pralik, i učinio ga Poglavarom svoga doma i posjeda, Čuvarom svojih najvećih blaga.
Josip je zaručio Bezgrešnu Djevicu Mariju, od koje je rođen od Duha Svetoga Isus Krist, naš Gospodin, koji se udostojio priznati pred ljudima kao Josipov Sin, i bio mu podložan. I Njega kojega su mnogi kraljevi i proroci željeli vidjeti, Josip ne samo da je vidio, nego je i razgovarao s njim i očinskom ga naklonošću grlio i ljubio, i najmarljivije ga hranio, Onoga koga bi vjernici trebali primiti kao kruh koji silazi s nebo, da zadobiju život vječni.
Zbog ovog uzvišenoga dostojanstva koje je Bog dodijelio svome najvjernijem Sluzi, Crkva je uvijek najviše, nakon njegove supruge, Djevice Majke Božje, častila i hvalila Presvetog Josipa, i molila njegov zagovor u svim svojim velikim potrebama. A sada kad je nastupilo ovo najžalosnije vrijeme, a sama je Crkva opsjednuta neprijateljima sa svih strana i pritisnuta teškim nesrećama, tako da bezbožnici zamišljaju da su je vrata pakla konačno nadvladala, časni prelati cijeloga katoličkog svijeta iznijeli su suverenom papi svoje vlastite molbe, a i one vjernika, moleći za njegovo jamstvo da sveti Josip postane zaštitnikom Katoličke Crkve.
Štoviše, kad su na Svetom ekumenskom koncilu u Vatikanu još žešće ponovili ovu svoju molbu i molitvu, naš Sveti Otac, Pio IX., Papa, potaknut nedavnim žalosnim događajima bio je zadovoljan udovoljiti željama prelata da posveti najmoćnijem pokroviteljstvu svetog Patrijarha Josipa i sebe i sve vjernike i svečano ga proglasi zaštitnikom Katoličke Crkve.
Nadalje, odredio je da se na današnji dan, posvećen Bezgrešnoj Djevici Majci Božjoj i Zaručnici Prečistog Josipa, objavi izjava u tome smislu ovim sadašnjim dekretom Svete kongregacije za obrede.
Dana 8. prosinca 1870. god.
