Na adresu našeg uredništva pristiglo nam je hrabro i iskreno svjedočanstvo jednog mladića o tome kako ga je Bog izbavio iz dugogodišnjeg ropstva pornografije i homoseksualizma. Donosimo ga ovdje u cijelosti.
Hvaljen Isus i Marija!
Želio bih s vama podijeliti svoje svjedočanstvo o tome kako sam s Bogom pobijedio zloduha bluda i homoseksualnosti prihvativši Njegovu ljubav!
Dolazim iz Zadra, imam 25 godina. Mogao bih nabrojati mnoge situacije u kojima se Bog očitovao i od kojih me je spašavao, koliko je On moćan i velik, ali sve se to uklapa u ovih nekoliko Njegovih riječi: „Ti si moj! Pouzdaj se u mene! Ja te ljubim baš takvog kakav jesi! Ne postoji ništa što te može odvojiti od mene! Ti si za obitelj, stvorio sam te za ženu da te ljubi.‟ To su bila Božja obećanja koja su sve više puštala korijenje u mome životu.
Moj put započinje sa sitnih 12 godina kad sam bio potpuno nesiguran, neupućen, neshvaćen i jako ranjavan kroz mnogi niz maltretiranja i svakog raznog nasilja. U početku je počelo sve bezazleno, kao: „neće ništa biti ako malo sagriješim‟ ili „sve će to meni Bog oprostiti, to je normalno‟, što su bile prve laži u koje sam povjerovao samo da budem dio momaka tih godina i prihvaćen, ali nisam znao koju štetu radim sebi. Unatoč toj konstantnoj prisili i kontroli, duša nikad u srži nije prihvaćala to kao svojim identitetom.
Kako sam bivao starijim, tražio sam veću, lažnu utjehu u pornografiji kod koje je kasnije nastupilo idolopoklonstvo tijelu, a s čime je dolazilo mnogo tajnosti. Zamke su bile poprilično „uvjerljive‟ i vrlo uznemiravajuće te prisilne. Previše sam se davao u prijateljstva, miješao ljubav i prijateljstvo, pri čemu je najviše patila moja seksualnost. Nijedan odnos nisam mogao održati zbog služenja tijelu, čak ni poslovni odnos u to vrijeme.
S godinama sam osjećao posljedice pornografije kao što su otresitost, sebičnost, ljutnja, gorčina, gledao sam ljude kao objekt, postajao sam ono što sam mrzio. Svakoga trenutka, kad god bih pomislio o mogućnosti izlaska iz toga, odmah bi me bombardirale prisilne misli koje bi svakoga puta završavale još većom bijedom. Iako imam prekrasne prijatelje, malu obitelj za poželjeti koja me prihvaćala i voljela takvog kakav jesam, još više sam htio izaći iz toga ponora bluda iz jednog razloga – jer ja nikad nisam prihvaćao sebe kao homoseksualca. Unatoč toj strogoći prema sebi, bijesu, čučao je dječačić koji je tražio pravu ljubav i slobodu. Prije točno sedam godina, zbog toga sam postao anksiozan, zbog čega sam postajao još nesigurniji, smućenija uma, jako ranjavan. Živio sam u začaranu krugu istih postupaka. Potpuno sam se izgubio.
Unatoč tome, Duh Sveti me i dalje vukao Bogu, samo nisam znao kako Mu prići. Bilo me tada stid zbog toga što sam radio sa svojim tijelom i kakav sam život živio. Mojim razumom vladala je takva sljepoća da se izlaz činio još više beznadnim. No odjednom se sve promijenilo.
Prije tri godine, najbolji prijatelj me je upoznao sa ignacijanskim duhovnim vježbama. Prihvativši poziv Duha Svetoga, to se pokazalo najljepšom odlukom koju sam ikada donio za samoga sebe. Odmah sam znao da je to mjesto na koje me je cijelo vrijeme vodio Duh Sveti. „Okrenuo si moj plač u igru, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću‟, to je bio citat iz psalma koji je duboko prodirao u moje biće i davao mi snage za daljnji put.
Upoznao sam živoga Boga, prekrasnog i najboljeg Oca, Njegovu ljubav na prekrasne načine. „Posti za čistoću. Želim te čistoga.‟ To su riječi Djevice Marije upućene meni u molitvi, u kojoj sam shvatio grozotu svog načina života, a Bog me je uz čistoću pozivao i na čitanje Riječi Božje, redovit post, molitvu krunice, odlaske na sv. misu i ispovijed. Tada je put bivao težim, ali ovoga puta smislenim. Bog se brinuo svaki put da me dovede bliže k sebi unatoč tome što sam ja mislio o sebi.
U veljači ove godine počeo sam prvi put s postom i molitvom 30-dnevne pobožnosti svetome Josipu, a zatim i s molitvom Gospine krunice, Krvi Kristove i mnogih drugih, sve dok u jednom trenutku nisam čvrsto odlučio zavoljeti sebe. U srpnju ove godine, prilikom prijave za post za oslobođenje od pornografije, Bog je čuo moje vapaje tako što sam pročitao svjedočanstvo jednog muškarca o tome kako mu je sveti Josip podario milost čistoće (vidi poveznicu dolje) i tu je krenuo moj put ka oslobođenju u plaču koji me čistio svih rana. Tu sam čuo Božji glas da se ne brinem, da On ima to već riješeno.
Oslobodio me svakog straha, što čini i dalje s jednostavnošću i istinom. Nikada me nije ostavio, samo jačao kako je vrijeme teklo i spremalo za veliki trenutak. Sva prošlost je zaboravljena Kristovim odlaskom na križ, Njegovom svetom krvlju koja je očistila svaki kutak mog života, tijela. Svaka je rana otkupljena Njegovom. Svaki Njegov dodir i pogled davao mi je novo dostojanstvo, poštovanje, podsjećao me na to da me On najviše voli. Strogo sam se odricao slušati zloga i ne gledati u sebe već u Isusa, jedinoga koji me volio od trenutka kada me Bog zamislio.
Prošli ponedjeljak, priznao sam Bogu sve čime sam bogat, koliko zapravo Njega trebam, a ne taj jad i prazninu, sve to uz potpuno predanje. On me oslobodio tolikom ljubavlju, nježnosti, svrhom, spoznanjem koliko samo vrijedim u Njegovim očima. Dao mi je novi život i novo tijelo. I dalje nastavljam svoj put da se zavolim i poštujem onako kako Bog želi. Sada živim najljepšim identitetom koji svijet ne može oduzeti – djetetom Božjim. Iz dana u dan učim kako sam sebi prekrasan, učim kako biti strpljiv i sretan.
S Bogom ne postoji strah. On samo čeka na naš zaziv da nam dâ svu svoju ljubav. Hvala Mu i slava, i Isusu, jer On je jedini Put, Istina i Život!
Bog vas blagoslovio!
Svjedočanstvo koje me odvodilo ka Bogu sve više i kojem se redovito vraćam bilo je ovo: https://muzevnibudite.com/svjedocanstvo-pobijedio-sam-ovisnost-o-pornografiji/.
Foto: Pixabay
