Kineski zid jedno je od svjetskih čuda, istinsko remek-djelo graditeljstva. Kažu da je tako širok da po njemu može hodati šest konja poredanih jedan pored drugoga. Šetao sam tim zidom i bio sam impresioniran tom masovnom građevinom koja poput zmije vrluda kineskim planinama.
Kina je izgradila zid kako bi se zaštitila od neprijateljske invazije. Ali u prvih sto godina nakon dovršetka zida, neprijatelj je provalio u zemlju čak triput. Znate li kako?
Nisu ušli preko zida. Nisu napravili proboj kroz zidine ili ih zapalili. Potkupili su vratare. Dok je Kina gradila taj zadivljujući obrambeni sustav, zanemarili su svoju djecu i nisu kod njih izgradili karakter – onu vrstu karaktera koji se će oduprijeti iskušenjima.
Sjetim se te priče svaki put kad čujem roditelje koji govore o snovima i ciljevima koje imaju za svoju djecu. Mnogi roditelji danas izuzetno brinu oko obrazovanja svoje djece i vještina koje će steći. Provode sate vozeći ih u školu i na mnoštvo izvanškolskih aktivnosti. Raduju se dana kada će njihova djeca početi raditi i ostvariti uspješne i unosne karijere.
No u tim snovima i planovima često nedostaje jedna stvar: razvoj karaktera.
Temelj za život
Previše je roditelja više zainteresirano za kvocijent inteligencije nego sadržaj karaktera svoje djece. Na kraju krajeva, karakter vaše djece bit će taj koji se postaviti temelje za njegov život. Vjerujem da je kriza vodstva s kojom se suočavamo u našoj vladi, poslovnom svijetu i u crkvi povezana s problemom karaktera.
Kao što je rekao Omar Bradley, poznati general iz Drugoga svjetskog rata: „Savladali smo misteriju atoma i odbacili Propovijed na gori. Svijet je postigao briljantnost bez savjesti. Naš svijet je svijet nuklearnih divova i etičke novorođenčadi.‟
Jeste li svjesni moći svoga roditeljskog utjecaja? Kada pomažete podići djecu s pobožnim karakterima koja će slijediti Kristov nauk i znati se oduprijeti pritiscima svijeta, pomažete oblikovati svijet za buduće generacije. Izgradnja karaktera kod djece znači izgradnju uzoraka ponašanja koji će rezultirati ispravnom reakcijom na autoritete i teške životne situacije. Kao što kaže biblijski tekst u 1. Tim 1, 5: „Svrha je ovog naloga: ljubav iz čista srca, dobre savjesti i iskrene vjere.‟
Ispravna reakcija na autoritet je važna jer smo svi mi pod Božjim autoritetom. Dijete mora naučiti kako se podložiti Bogu u svakom području svog života. Ispravna reakcija na životne okolnosti znači pokazati svome djetetu kako hodati s Bogom tako da se kod njega očituju plodovi Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost – bez obzira na okolnosti s kojima se susreće.
Karakter će vašem djetetu, kad odraste, pomoći da se drži zadanog proračuna. Karakter će ga voditi da se okrene Bogu u vremenima teškoća i boli. Karakter će mu pomoći da sa životnim partnerom rješava sukobe u ljubavi. Karakter će mu omogućiti da obavi taj dodatni telefonski poziv ili radi nekoliko sati dulje kako bi posao bio dobro obavljen. Karakter će ga voditi u vremenima materijalnog blagostanja i financijske krize. I karakter je taj koji će mu dati snagu da svoj um i tijelo održi čistim kada cijeli svijet oko njega govori: „Samo se prepusti iskušenju. Neće ti se ništa dogoditi!‟
Dvije obveze koje trebate preuzeti
Dopustite mi da vam predložim dvije temeljne stvari za izgradnju ovakve vrste karaktera kod vašeg djeteta:
Prvo, obvežite se da ćete osobno biti uključeni u podučavanju svojeg djeteta karakteru. To znači da ćete ga aktivno podučavati Pismu, odrediti mu ograničenja, potvrđivati njegove ispravne odluke i ispravljati ga kada pogriješi. Ti znači kontinuirano mu pokazivati kako se odnositi prema drugima pokazujući im Božju ljubav – kako komunicirati, kako opraštati, kako ohrabrivati.
To također znači suočiti ono što svijet govori s onime što Biblija govori. Baš sam neki dan na putu do škole iskoristio priliku da sa svojim curama razgovaram o kulturi u kojoj živimo i o sve većem javnom pritisku na živote mladih. Govorio sam im kako moramo ljubiti ljude, ali nam u isto vrijeme mora biti jasno što su krivi odabiri koji su perverzija u odnosu na ono kakvima nas je Bog stvorio. Naš je razgovor trajao svega desetak minuta, ali vjerujem da sam položio jedan kamen u temelj njihova karaktera.
Drugo, obvežite se kako ćete svojim primjerom biti model karakternih osobina o kojima govorite. Jer nikada svoje dijete nećete dovesti dalje od onoga što je vidljivo u vašem vlastitom životu. Profesor s teološkog fakulteta ispričao mi je priču o tome kako je odveo svoju trinaestogodišnju kćer na sajam. Dok su prolazili pored ulaza, ona je primijetila znak na kojem je pisalo: „Slobodan ulaz za djecu mlađu od 12 godina.‟ On joj je došapnuo: „Sklupčaj se i djeluj maleno.‟ Ona je to i učinila i oni nisu morali platiti kartu. Nekoliko sekunda nakon toga, taj je profesor s dvije diplome teologije sa stražnjeg sjedala automobila začuo glasić: „Tatice, ali znaš da imam 13.‟
Osvjedočen o svom grijehu i lošem primjeru, ubacio je auto u rikverc i vratio se do ulaza. Ispričao se djelatniku i platio punu cijenu. Tata je naučio bolnu, ali važnu lekciju. Naši životi moraju biti primjer onoga što podučavamo.
Šestero djece u domu Raineyovih napravilo je brojne pogreške: lagali su, varali, bili neposlušni, donosili krive odluke i bilo je tu jako puno bratsko-sestrinskih sukoba. Ali, jedno po jedno, djeca uče biti čvrsta.
Kad je Rebecca imala 15 godina, oduprla se iskušenju da se pridruži svojim prijateljicama i išulja iz kino dvorane u kojoj je prikazivan pristojan film u dvoranu s filmom koji je bio ocijenjen kao neprimjeren. Dok mi je to pričala, osmijeh na njezinom licu za mene i Barbaru bio je vrijedan svakog uloženog truda. Njezin se karakter izgrađivao.
Da, oni kuže!
Dennis Rainey
Preuzeto sa stranice: obiteljskizivot.com
Foto: Pixabay
