Foto: Pixabay
Mali Bog. Bog kojega se ne možemo bojati. Bože, kako bi se uopće i približio ljudima da Te prihvate, ako ne kao maleno, sićušno novorođenče, od malene, sićušne 15-godišnje Marije Djevice. Rođen u trenutku kada dan opet postaje duži od noći, kada svjetlo pobjeđuje tamu i tako Svjetlo pobjeđuje Tamu, kada svijet doslovno srlja u propast, kada je Presveto Trojstvo u svome savršenom promislu i providnosti odlučilo kako je konačno došlo vrijeme u potpunosti objaviti svoju nemjerljivu i neshvatljivu ljubav svojoj jadnoj, zalutaloj dječici.
Bog, taj nevidljivi tajanstveni veliki Bog, Apsolutni Gospodar svemira, postaje vidljivi, otkriveni, mali čovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. Taj najslavniji dan još od početka stvaranja ljudskog roda, počinje najintimnije u krugu obitelji i prisustvu anđela koji pjevaju, kliču i slave Boga na visini. Kao i danas. Najljepše i najdivnije stvari Bog mi upravo daruje preko malene djece u krugu vlastite obitelji u prisustvu sedmorice anđela. Prava preslika Presvetoga Trojstva, sjedinjenih u zajedništvu ljubavi mira i radosti. Danas se najdivnije i najsigurnije i najradosnije osjećam u vlastitoj obitelji gdje je Bog vidljivo na djelu. Nakon Svetohraništa to je najdraže boravište Dobrome Bogu. Aleluja!
A mi, da bismo bili s Kristom, moramo postati neznatni, maleni, kao što je On bio malen. Jesam li doista malen? Želim li biti svet, jesam li doista najmanji u svojoj obitelji? Služim li svojoj obitelji u nesebičnoj ljubavi ili pak bezobzirno vladam poput tiranina? Želim li zaista biti „glava“ obitelji kao Krist, ne bih li trebao svima „prati noge“ kao Krist? Ne bih li im trebao postupcima, vlastitim primjerom i međusobnim odnosom pokazati svoju pravu ljubav prema Isusu ili to činim samo riječima? Isus jest govorio, ali je još više i činio ono što je učio.
Da. Biti dosljedan i vjeran svojim riječima, jer kao što je netko rekao, vjera ne znači samo vjerovati, već biti vjeran, u svakom trenutku. A jesam li ja doista vjeran Bogu? Ljubim li doista Boga i kao malen želim da On bude velik u mom životu ili je obrnuto? O, dragi Bože, smiluj mi se… Fiat voluntas tua! Radujem li se i ja, poput Marije, kada mi Bog dopusti neku nevolju, pa Mu to mogu prikazati kao žrtvu za obraćenje grešnika ili mrmljam i prokockam milosti? Jesam li ja poput Marije miljenik Božji ili me ipak češće (po)gleda žalosnim prijekorom? Ljubim li i ja Boga, poput Marije, svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom i bez zadrške Mu predajem svoj život ili su mi nekada vlastita uvjerenja i zamisli, vlastiti život i prosperitet, vlastito JA, važniji od Boga?
Da, vrijeme je da se trgnem iz ovog umarajućeg drijemanja, gdje čovjek ustvari nije nigdje, nije ni hladan, ni vruć, već mlak(onja) – ISPLJUNUT ĆU TE… (Otk 3, 16). Vrijeme je buđenja i zauzetosti – jer sredina ubija u pojam i dopušta osrednji život koji i nije život već blijeda slika privida. Hm, da… Totus tuus. Želim biti sav Tvoj. Biti Tvoj je dar. Tvoj je dar obraćenje, Tvoj je dar ustrajnost u obraćenju kako si rekao sv. Faustini, Tvoj je dar nepokolebljivost i hrabrost. Pomozi mi… Pomozi mi šutjeti, da NE prigovaram, da NE sudim, da NE ogovaram, da se NE postavljam iznad drugih, kao Ti, Isuse, koji si došao služiti, a ne biti služen. Isuse, Tvoje sveto Ime je životvorno. Puna su mi usta Tvoga Imena. Želim biti što sličniji Tebi, kao Marija koja Ti je u svemu jednaka, osim u božanstvu, jer Ti si Pravi Bog.
Živi Isuse, učini moju dušu, ako hoćeš, jer Ti to možeš, čistom kao u malena djeteta, kao na krštenju. Prije 17 godina postao sam opet Tvoje dijete. Hvala Ti. To je Tvoj čisti dar beskrajne ljubavi prema meni, prema nama grešnim ljudima koji ponekad ne znaju ni što je lijevo ni što je desno (Jon 4, 11). Pokaži mi moju dušu kako je vide duše u čistilištu. I, molim Te, nemoj odustati od mene. Mnogi jesu… Ti nemoj… Hvala Ti, Jeshua…
Želim li zaista biti svet? Ako želim, a to i jest volja Božja, molim te, sv. Josipe, izmoli mi kod svoga posinka (kojega si svetoga ugledao već pri rođenju) poniznost i to isto onakvu kakvu si ti imao služeći Njemu, Daru Božjem, u Njegovu djetinjstvu. Sveti Josipe, pod tvoju moćnu zaštitu stavljam i tebi posvećujem svoje supružništvo i očinstvo. Neka se Svemogući Milosrdni Bog proslavi u mojem odnosu prema ženi i djeci kako se proslavio i u tvome odnosu prema Ženi i Djetetu. Sveti Josipe, dobio si naslov velikoga sveca, a da ti se ni riječ ne spominje u Evanđelju. Zanimljivo – i šutnja potpomognuta skrovitošću, skromnošću i poslušnošću završava svetošću. Tiho i samozatajno živi i radi zaogrnut voljom Božjom. „Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog“ (Mt 5, 16). Da. Maleni Jeshua!
#VeseljkoKralj #muževnibudite
