Hvaljen Isus i Marija!
Draga i ljubljena braćo i sestre u Kristu!
Dragi svi ljudi dobre volje!
Poštovani muškarci i žene, mladići i djevojke koji ćete ovo čitati, ako Boga da.
Duh Sveti (kojemu zahvaljujem na poticaju za pisanje ovoga teksta), u ljudima koji Mu žele služiti, neprestano je aktivan, ali i pažljiv, blag poput lahora i tih, jer ne želi nametati svoju volju onima koji ne žele, već potiče na djelovanje, bilo riječima, bilo djelima, samo onima koji Ga traže i željno iščekuju Njegov dolazak.
Kad se čovjek ili zajednica trudi biti u osluškivanju Božje volje, tada Otac po svome Sinu šalje svoga Duha Svetoga u izobilju, po obećanju Kristovu, kako će Ga darovati svima koji Ga zaištu. U poniznosti.
Upravo je tako, nama kao zajednici bratstvo „Muževi katolici“ u jednom trenutku Duh Sveti progovorio i zatražio da molimo javno sv. krunicu, na Trgu bana Josipa Jelačića, i neka se ne brinemo ni za što, već da sve prepustimo Njemu, kao našem vođi i suputniku, osobito u teškoćama i nevoljama. Bogu hvala, poslušali smo i odazvali se.
Dana 8. prosinca 2018. godine, na blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, don Josip Kuhtić slavio je svetu misnu žrtvu u zagrebačkoj prvostolnici za domovinu, a nakon toga, uz dozvolu policije, spustili smo se na Jelačićev trg, postavili na stolić mali kip Gospe Međugorske, ispred stolića bijeli križ, simbol nerođenih mučenika i molili smo sv. krunicu za domovinu, za Crkvu i za neprijatelje svete Katoličke i Apostolske Crkve. Bez obzira na to što je cijelo vrijeme padala kiša, nismo odustajali već smo nakon molitve pročitali tekst iz knjige proroka Danijela, gdje se on sam kaje za grijehe cijelog naroda pred Bogom. Od nas 30-ak promrzlih i pokislih molitelja nitko nije odustao, već smo ponizno pred dobrim Bogom, a uz zagovor Blažene Djevice Marije, molili za milost blagoslova i Njegova smilovanja, svijetu tako potrebnog.
Već za 3 mjeseca, 1. ožujka 2019., dobri Bog nam je obznanio svoju volju za nas kao bratstvo te smo počeli jednom mjesečno s pobožnošću cjelonoćnoga klanjanja po župama. Zaista, Bogu hvala, nedavno cjelonoćno klanjanje, na blagdan Blagovijesti, bilo je 50. po redu i to baš na Radio Mariji, a za tu smo veliku milost Bogu neizmjerno zahvalni.
Na vanjsku, svijetu vidljivu molitvu, Duh Sveti nas opet potiče 8. listopada 2019. na Dan neovisnosti Republike Hrvatske, kad u procesiji s kipom Gospe Fatimske, koji nam je nesebično posudila za tu priliku udruga „Vigilare”, odlazimo na Markov trg, moliti za domovinu. Baš za domovinu, jer, kao slavimo Dan neovisnosti, a ovisni smo. Na sve strane se čuje kako su ljudi ovisni, a mi slavimo neki praznik neovisnosti. Iako smo prethodno dobili dozvolu policije za tu molitvu krunice na Markovu trgu, prošavši Kamenita vrata, policija nas je zaustavila i rekla da dalje ne možemo. U srcu smo zaista rekli: „Bogu hvala!“ jer ne može se ništa dogoditi, ni dobro ni loše, a da to Svemogući Bog nije dopustio, kako nas poučava knjiga o Jobu. Stali smo, javno rekli djelatnicima policije kako se na njih ne ljutimo, jer oni samo izvršavaju zapovjedi nekog iznad njih, i da ćemo svakako i za njih moliti. Opet smo pokazali Bogu svoju poniznost i podloženost Njemu kao vrhovnom autoritetu i našem Stvoritelju. Spustivši svoje tijelo na koljena, izmolili smo sv. krunicu i ponovno otpjevali na početku „Zdravo, Djevo“, a na kraju „Do nebesa nek se ori“. Dvije pjesme komunističkog mučenika p. Petra Perice, koje zaista najbolje odražavaju stanje našega duha i tijela u ovome poganskom svijetu. Kad su me kasnije nazvali s jednog dalmatinskog portala i pitali zašto smo molili, onda sam rekao ovako nekako:
„Slavimo Dan neovisnosti, a ljudi su ovisni o gatanju, čaranju, magiji, horoskopima, psovanju, odlascima nedjeljom po trgovačkim ”hramovima”, ovisni su o ubijanju nerođene djece, o bludničenju prije braka i izvan braka, o krađi, lopovluku, pljački, mržnji, lažima itd., jer piše da ”tko čini grijeh, rob je grijeha”. Stoga nipošto nismo kao narod neovisni ni slobodni. I to boli probodeno Srce Isusovo pa On i danas, kao i nekad nad Jeruzalemom, plače. Plače nad Hrvatskom, što većina, htjeli mi to priznati ili ne, ipak ne prepoznaje čas Njegova dolaska u sakramentima, jer jednom kad dođe na vidljivi način, nažalost, za mnoge će tada biti kasno. I upravo zato molimo. Molimo za ovisne i slijepe.”
Već sljedeće godine, 2020., ponovno odlazimo u procesiji s kipom Gospe Fatimske na Markov trg i molimo krunicu za naš narod.
A onda se, Bogu hvala, 2022. pojavljuju „Vitezovi Bezgrešnog Srca Marijina”, koji organiziraju molitvu krunice ispred katedrale u lipnju, a nakon toga od listopada kreće svaka prva subota u mjesecu s molitvom na Trgu, u čemu ih mi, kao bratstvo „Muževi katolici“, svesrdno podržavamo i pridružujemo im se.
Primjećujem ovdje jednu divnu stvar, tj. djelovanje Duha Božjeg, poput blagog lahora, koji polako i nenametljivo uspostavlja svoju volju u trenutcima kad je to najpotrebnije. Zašto tako dugo? Zašto je trebalo čekati četiri godine da krene molitva svaki mjesec? Zašto nije odmah? Mislim da tada narod još nije osjetio tešku ruku tlačitelja i nisu ni imali potrebu moliti kao sada, nakon već svih nevolja i progona koje smo imali u posljednje vrijeme, a koji će se i pojačati.
Zamišljam samo kako bi Jahve Bog izbavio svoj narod iz Egipta nakon 100 ili 200 godina što su već proboravili tamo. Kako? Nikako. Jer narod to nije niti htio. Moralo je proći punih 440 godina da narod počne zaista srcem žudjeti za slobodom pa da ih izbavi… A i poslije su neki još u pustinji žalili za egipatskim loncima, kao što i neki danas još žale (iako je prošlo 28 godina od potpunog oslobođenja Hrvatske) za jugoslavenskim loncima. Mora li proći još 12 godine naše pustinje da uđemo u „obećanu zemlju“?
Ovdje želim spomenuti još jednu vrlo bitnu stvar, a to su prosvjednici. Neki ih ne doživljavaju, neki ih ignoriraju, neki ih osuđuju, neki se ljute na njih (kad pišem „neki“, mislim na vjernike), a neki Bogu zahvaljuju na njima. Zašto? Ne kaže li Isus da molimo za neprijatelje, da ih ljubimo, da ih blagoslivljamo? Ta i sam naš Spasitelj je s Križa vikao u groznim mukama i bolima: „Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine“, misleći na sve nas. Misleći na sve nas. Sve nas. Svi smo mi jadni i bijedni grešnici pred Bogom koji je triput svet. Neizmjerno svet. To što mi vidimo i želimo ići za Njim i to što Ga ljubimo je milost. Njegova neizmjerna milost, koju nam je doslovno kupio Gospodin Isus svojom smrću na Križu. Pa što nam je onda činiti nego moliti za njih. Htjeli mi to priznati ili ne, ali u konačnici oni dolaze na Trg protestirati s Božjim dopuštenjem i činit će to dok god Bog ne odluči drukčije. A i mi isto tako. Molit ćemo sv. krunicu na Trgu dok god Bog ne odluči drukčije. Ne ljudi, ne anđeli, nego Bog, jer On je jedini apsolutni gospodar čitavog neba i zemlje i sve se mora Njemu podložiti. Pa i đavao.
Vidio sam i muškarce i žene koji na Trgu rade gluposti dok mi molimo o kojima je gnjusno i pisati, ali svakome od nas je to samo dodatni poticaj da ustrajemo u molitvi za njih, što nam Bog vidljivo pokazuje, i da ustrajemo na vlastitu spasenju, jer TKO USTRAJE DO KONCA, TAJ ĆE SE SPASITI.
Bog vas blagoslovio i jačao… U svojoj dobroti, strpljenju i ljubavi.
Veseljko Kralj
voditelj bratstva „Muževi katolici“
Foto: Marko Jurlina
