Zašto se ljudi boje patnje?

Je li vam se ikad dogodilo da vam se ljudi dive zbog onoga što u životu činite? Dobar si u poslu, na faksu, u sportu, uglavnom ljudi su opazili kako ti nešto ide od ruke i kako si u tome fenomenalan, a opet s druge strane ne opažaju ono što proživljavaš iznutra, ono s čim se svakodnevno suočavaš ili ono što te tek čeka.

Površinski te promatraju i zaključuju sud o tebi po onome što na izvana vide, a ne po onome što ti živiš u skrovitosti svojeg bića. Neka te to ne čudi, jer Isusa nisu shvatili ni njegovi učenici, oni koji su mu bili najbliži, a evo ti za to dokaza:

“Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše a bojahu se upitati ga o tome.”

Zašto je očima skriveno ono što je stvarno istinito? Pa očito zato što se ljudi boje patnje, ljudi izbjegavaju samu pomisao na patnju, a kamoli onu realnu patnju koju netko proživljava u dubini svojega srca. Isus poziva učenike da uzmu k srcu njegov bolan put, a ne njegova čudesa.

Nitko ne želi slabog Isusa, Isusa koji se suočava s križem ne izbjegavajući patnju. Većina ga traži samo zato što je čudotvorac, a ne zato što je pun ljubavi i čini najveće čudo, a to čudo je da želi proći putem patnje, putem koji je svakom čovjeku neizbježan kako bi se sa svima mogao poistovjetiti.

Pravog prijatelja ćeš otkriti u trenutku svoje vlastite patnje i boli, jer pravi prijatelj neće od tebe tražiti da budeš čudotvorac i da činiš čudesa, naprotiv, pravi prijatelj uzima k srcu to da i ti prolaziš putem boli i da ti nisi samo zbroj svojih uspjeha i izvanrednih rezultata.

Isuse, hvala ti što me učiš prihvatiti križ, hvala ti što me gledaš u cijelosti i uzimaš k srcu više moje promašaje i patnje negoli moje uspjehe. Hvala ti što si učinio da pred tobom ne moram skrivati ono s čim se borim i što mi je mučno. Ti si zaista pravi prijatelj.

fra Mario Berišić

 

Foto: Unsplash