O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta izvireš, i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš, sve snažno, blago radeći: među nas dođi, uči nas, da pravi put nam pokažeš!
O Mudrosti… „Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje.“ (Izr 8, 22-23)
Crkva je u ovim riječima prepoznala da se radi o vječnoj Riječi koja oduvijek postoji, a koja se zatim utjelovila. „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog… I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ (Iv 1, 1-14)
Dalje kaže: „Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.“ (Izr 9, 5-6)
Jasno prepoznajemo da je Mudrost sam Isus Krist, utjelovljena Riječ. Riječ koja nas spašava.
Među nas dođi… „No anđeo joj reče: ‘Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.’“ (Lk 1, 30-33)
Među nas dođi… Ti, Gospodine, koji si sam Bog, došao si među nas. Među nas ljude. A kako si došao? Došao si kao jedan od nas. Nisi došao s četom anđela, kao veliki vojskovođa, s ognjem i mačem. Došao si kao jedan od nas, došao si kroz plač. Plač malenog djeteta. Ti, Bog, svesilan i svemoguć, dolaziš među nas… kao jedan od nas. Sebe si sama ponizio, spustio na našu razinu da dođeš među nas. Ti, koji si Mudrost, dolaziš nama ljudima, tako malen. Dijete.
Dolaziš da nas učiš. Ti, Mudrost. Da nas učiš. Poučavaš. Da nas učiš životu. Da nas učiš za Život. Da nam pokažeš pravi put do Života.
Često smo mi ljudi potpuno bezumni, nerazboriti. Trčimo ovdje za životom, ne gledajući na Život. Trčimo za kruhom, ne videći Kruh. Kruh Života. Tebe, o Gospodine.
„Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti.“ Zvoni, tako zvoni. Para nam uši, ali tako se često opet pravimo gluhi. Bezumno trčimo, ne slušamo. Ne tražimo Mudrost, nego slušamo mudrost ovoga svijeta. Mudrost ovoga svijeta, bolje rečeno bezumnost, koja nas vodi u propast. Koja nas cijedi, iskorištava, uzima život od nas. Kakva ludost.
Dođi, Gospodine, dođi među nas. Uči nas svojoj Mudrosti. Pokaži nam put kojim trebamo ići. Tvoj put. „Ja sam Put i Istina i Život.“ (Iv 14, 6) Ti si Put. Ti si pravi Put.
Tvoj put nije lagan put. Zahtijeva žrtvu, od koje tako često bježimo. Ne znajući da si Ti za nas podnio najveću moguću Žrtvu. Sebe si sama dao, sebe si predao. Za nas.
Molimo Te, Gospodine, pošalji nam svoje Mudrosti. Pouči nas da živimo, da ne životarimo. Da ljubimo. Do kraja, do boli. Onako kako si Ti nas ljubio. Do boli, do krvi.
Dolaziš kao dijete. Iz majčine utrobe. Iz najtoplijeg mjesta na svijetu, u hladnu i okrutnu špilju, štalu. Dolaziš među nas. Kao jedan od nas. Za nas. Ti. Bog. Hvala Ti.
Dođi Gospodine! Maranatha!
Foto: Unsplash
