Jovan Ramos-Faylogna nije rođen u vjerničkoj obitelji, ali to ga nije spriječilo da posluša Boga koji ga je pozvao da postane svećenik, zbog čega je odlučio ući u sjemenište.
Ovaj 25-godišnji Filipinac rođen je u obitelji sa šestero djece. U sjemenište je ušao unatoč početnom protivljenju obitelji. Sada je u sedmoj godini formacije kao bogoslov u Rimu.
Kako ste otkrili svoj svećenički poziv?
„Nisam odrastao u religioznoj obitelji. Nismo bili obitelj koja ide u crkvu svake nedjelje. Pretpostavljam da je moj poziv nastao iz moje želje da budem ministrant. Kad smo išli na misu, želio sam nositi ruho koje nose ministranti, ali nisam znao kako početi. Nisam znao s kim razgovarati ili s kim se konzultirati o tome, pa je to godinama bio san u mom srcu.“
Ramos-Faylogana govorio je i o svojim tinejdžerskim godinama. „Kad sam bio u posljednjim godinama srednje škole, u našoj školi su se događale neke izvanredne aktivnosti i svi smo bili obvezni nedjeljom prisustvovati svetoj misi. Išao sam s prijateljima. Nakon što sam nekoliko tjedana zaredom išao na misu, prijatelj me pozvao da im se pridružim u pastoralnom radu s mladima.“
„Nakon nekog vremena, moj župnik me pitao želim li postati svećenik u njegovoj župi, ali sam odbio. Pitanje se ponavljalo nekoliko puta, a postavljali su mi ga i neki župljani, ali sam stalno govorio ne. Nisam želio postati svećenik. Međutim, jedne subote navečer rekao sam svom župniku oca da sutra neću moći ići na misu jer ću polagati prijemni ispit za sjemenište. Bio je šokiran, ali me je svejedno podržao. U to vrijeme nisam rekao roditeljima da sam išao u sjemenište jer sam bio siguran da se neće složiti. Ali na kraju, kada sam dobio rezultate ispita, rekao sam im da sam položio“, obrazložio je.
Reakcija obitelji
Kada sam svojoj obitelji rekao za svoju odluku, nisu se složili. „Rekli su mi da mogu raditi što god želim, ali da me neće podržati. U sjemenište sam otišao sam, bez ikoga tko bi me pratio, za razliku od mojih ostalih kolega iz razreda.“ Ipak, bio sam čvrst u svojoj odluci. Kako se bližio datum moje kandidature, rekao sam roditeljima da moraju doći, ali taj dan je bio i sprovod mog djeda. Mislio sam da ih neću vidjeti, ali 10 minuta prije svete mise pojavili su se u svojim pogrebnim haljinama, što me razveselilo“, prisjeća se.
„Moji su roditelji bili dirnuti do suza i tada su prihvatili moju odluku. Čvrsto su me zagrlili i od tada su me posjećivali u sjemeništu. Kad sam se jednog dana vratio kući u posjet, cijela zajednica mog grada znala je da sam sjemeništarac“, istaknuo je.
Crkvu na Filipinima
Ovom prilikom ovaj je mladi bogoslov progovorio i o Crkvi u njegovoj zemlji. „S Božjom milošću, rekao bih da je Crkva na Filipinima živa u vjerskom i pobožnom smislu. Iako ne poznaju svi Filipinci vjeru ili ne istražuju doktrine i dogme Crkve, vjera je živa i aktivna. Filipinska Crkva je Crkva koja voli imati procesije. Pobožnosti Djevici Mariji i druge pobožne prakse održavaju njihovu vjeru.“
Kazao je i kako se tamošnja Crkva suočava sa brojnim izazovima.“ Prvi i najvažniji je nedostatak zvanja. Drugi izazov, po mom mišljenju, jest taj što mnoge druge kršćanske denominacije koriste ime Katoličke Crkve ili se ponašaju poput Katoličke Crkve radi profita. Ljudi se oblače u obilježja Katoličke Crkve i stvaraju vlastite crkve. Zbog oponašanja Crkve, vjernici se lako mogu zbuniti i neki upadaju u te lažne religije.“
Izvor: omnesmag.com
Foto: Unsplash
