17. lipnja 2025.

Top 5 This Week

Related Posts

AUSTRIJSKI PSIHIJATAR Kroz krunicu shvaćamo da smo željeni od vječnosti

U eri kojom dominiraju digitalne distrakcije i terapijski trendovi, malo tko bi očekivao da stoljetni niz perli ponudi ono što obećavaju moderne aplikacije za medicinu i mindfulness: duboki mir, emocionalnu regulaciju, pa čak i fizičko olakšanje.

Pa ipak, studija iz prosinca 2024., koja se temelji i na kliničkim promatranjima i duhovnim uvidima, otkrila je upravo to – krunica, dugo smatrana jednostavnom pobožnom praksom, može biti puno više od vjerske rutine.

Ona zapravo može biti lijek i za dušu i za tijelo. Istraživanje ističe nešto uvjerljivo: čini se da ritmičke molitve krunice ublažavaju napetost, potiču emocionalnu stabilnost i stvaraju jedinstveni oblik mira. Za razliku od mnogih sekularnih tehnika svjesnosti koje daju prednost neutralnosti i odvojenosti, krunica se dotiče nečeg osobnog i relacijskog. To nije samo mantra; to je dijalog.

Za Christiana Spaemanna, cijenjenog austrijskog psihijatra i psihoterapeuta, to nije iznenađenje. U nedavnom intervjuu s novinarkom Barbarom Wenz, Spaemann objašnjava da krunica otvara ne samo um, već i srce – prisutnosti koja je majčinska, konkretna i trajna. „Prvo moramo vjerovati“, kaže, „da je Isusova Majka zaista naša Majka i da je prisutna, sa srcem otvorenim za nas.“ Nakon što se prijeđe taj prag povjerenja, nešto se mijenja. Iskustvo nije ograničeno samo na mistike ili svece u samostanu.

Spaemann primjećuje da u njegovoj ruralnoj regiji Gornje Austrije stalan tok hodočasnika koji se upućuju u Međugorje, te obični ljudi – poljoprivrednici, tvornički radnici – tiho ponovno otkrivaju mir i nadu kroz marijansku molitvu. „Oni pronalaze radost u Majci nebeskoj“, kaže, „i to unose u svoj svakodnevni život.“

Izvan kršćanskog konteksta, Spaemann u krunici vidi univerzalni ljudski ritam. Većina velikih religija uključuje molitvene kuglice ili napjeve s ponavljajućom kadencom. To, sugerira on, dotiče duboku psihološku, pa čak i fiziološku žicu u nama, odjekujući iskonskom udobnošću djeteta koje sluša otkucaje srca svoje majke. U tom ritmu postoji neka vrsta zapamćene sigurnosti, ulazna točka u transcendenciju koja prethodi doktrinarnim podjelama. Ali krunica nije tehnika – to je susret.

A za Spaemanna, taj susret je postao osoban u mladosti. Prvi put je uzeo perle tijekom adolescencije i držao ih se kroz radost, krizu i svakodnevni život. „To je spas“, razmišlja. „Što sam se više molio, to sam više osjećao Marijinu prisutnost ne kao mit, već kao živu stvarnost – dostupnu, majčinsku, suosjećajnu.“ Kroz krunicu, kaže, njezina prisutnost postaje jasna ne kroz vizije, već kroz unutarnje prepoznavanje. Nedavna studija možda se usredotočuje na fiziološke i psihološke ishode, ali Spaemann potiče širu prizmu. Najdublji plod krunice, inzistira on, nije sam spokoj – to je svijest o vječnosti. Krunica, kaže, dovodi nas do tišine, a u toj tišini možemo nazrijeti nešto zapanjujuće: da je svaki od nas vječno željen, stvoren u ljubavi i predodređen da ne prijeđe u zaborav, već u sjedinjenje s Bogom. „Idemo u sljedeći svijet“, kaže, „kao iz jedne sobe u drugu.“

U kulturi toliko zaokupljenoj mentalnim blagostanjem, možda je iznenađujuće pronaći molitvu koja nudi moderno olakšanje. Ali krunica ne samo da ublažava tjeskobu. Ona je preusmjerava. I za razliku od sekularnih tehnika koje se obično okreću prema unutra, krunica doseže dalje od sebe – prema licu, odnosu, obećanju.

Izvor: zenit.org

Foto: Unsplash

Ako ti se sviđaju članci koje objavljujemo, podrži naš rad jednokratnom donacijom od srca. Samo skeniraj bar kod u nastavku i uplati željeni iznos.

Ako ti trebaju detaljni podatci za uplatu, njih možeš naći ovdje.

Ako pak želiš postati naš redovni mjesečni podupiratelj, čime ostvaruješ posebne pogodnosti, to možeš postati ispunjavanjem ove prijavnice.

Prijavi se na naš newsletter ovdje i svaki tjedan primaj najvažnije obavijesti vezano za naš rad, misiju i apostolat.

Popularni članci