„Ritual“ nastoji izbjeći umjetničku slobodu, uglavnom se držeći realističnijeg prikaza obreda egzorcizma.
Mnogo je toga poznatog u filmu „Ritual”, novom filmu redatelja Davida Midella. Riječ je o ženi koju je bez ikakvog vidljivog razloga opsjedao zlonamjerni duh i kojoj je potreban egzorcizam. Brigu o njoj preuzima problematični svećenik koji je ne samo nedavno doživio osobni gubitak koji mu je narušio vjeru, već nije ni siguran da uopće vjeruje u demonsku opsjednutost. Stoga se za izvođenje obreda poziva pomalo krhki stariji svećenik koji se već susreo s ovim entitetom. Možda ste već čuli nešto slično?
Postoji razlog za takvu poznatost, iako možda nije onaj na koji mislite. „Ritual” se temelji na stvarnom slučaju Emme Schmidt (poznate i kao Anna Ecklund), čiji je četveromjesečni egzorcizam 1928. bio dio jednog od najdokumentiranijih slučajeva opsjednutosti, a čak je dobio profil u izdanju časopisa Time iz veljače 1936. Schmidtov slučaj postao je jedna od glavnih inspiracija za gotovo svaki film o demonskoj opsjednutosti koji je ikada snimljen, uključujući, očito, „Egzorcista”. Dakle, ne, „Ritual” nije kopija proslavljenog filma Williama Friedkina jer je njegova priča, u određenom smislu, original.
To ne znači da sveprisutnost „Egzorcista” u popularnoj kulturi ipak malo ne šteti filmu. To je neizbježno. Ne samo zbog nekih previše poznatih sličnosti u radnji, već i zato što su „Egzorcist” i svi filmovi koje je iznjedrio njegov uspjeh naučili publiku da očekuje određenu razinu senzacionalizma kada je u pitanju prikaz opsjednutosti. Znate, stvari poput levitiranja i okretanja glave te drugih gadnih stvari koje ovdje nećemo spominjati. „Ritual” nastoji izbjeći previše takve umjetničke slobode, uglavnom se držeći realističnijeg prikaza obreda. Strahovi ovdje nisu primarni cilj. To je osvježavajući pristup, ali onaj koji će gledatelji koji traže potpuni horor vjerojatno smatrati pomalo preblagim.
Ono što „Ritual” zanima jest prikaz učinaka egzorcizma na one koji u njemu sudjeluju i pitanja koja cijeli pothvat postavlja. Od trenutka kada Emma (Abigail Cowen) stigne na obred, opsjedajući duh počinje raditi na rastavljanju vjere oca Josepha Steigera (Dan Stevens) i raznih časnih sestara koje tamo žive, uključujući sestru Rose (Ashley Greene) i majku predstojnicu (Patricia Heaton). Napada ih sa svih mogućih strana, od fizičkih ozljeda, do njihove zabrinutosti da bi mogli pogoršati stvari za Emmu. Čak uspijeva ući pod kožu naizgled nepokolebljivog starijeg svećenika oca Teofila (Al Pacino), koji se brine da bi na kraju mogao ponovno iznevjeriti Emmu kao što je to učinio kad je bila mlađa.
Sve to prirodno vodi do rasprava među likovima o Bogu i zašto dopušta da nevini poput Emme pate od takvih kušnji. Drugi filmovi o egzorcizmu postavljali su ista pitanja, ali ovdje je to više u fokusu nego u mnogim drugim filmovima u žanru. Odgovori koje film pokušava pružiti iznenađujuće su katolički u svom gledištu. Zapravo, čini se da se film „Ritual” jako trudi točno prikazati katolicizam svog okruženja s malo ili nimalo negativnosti. Naravno, to je verzija religije iz 1920-ih, pa bi gledatelji možda htjeli otresti prašinu sa svojih starih latinskih misala prije gledanja. Ipak, lijepo je što nema nikakvih primjedbi na vjeru koje treba previdjeti.
