Nedavna otkrića ukazuju na postojanje povijesnog vrta ispod Crkve Svetog Groba. Iako ne potvrđuju konačnu lokaciju Isusova groba, ona podupiru opis iz Evanđelja po Ivanu.
Ovo izvanredno otkriće baca novo svjetlo na biblijsku tradiciju. Otkriće potvrđuje evanđeoske izvještaje o vrtu na mjestu Isusova raspeća i pokopa: „Na mjestu gdje ga razapeše bijaše vrt i u vrtu novi grob u koji još nitko nije bio pokopan“ (Iv 19, 41).
Istraživački tim je također pronašao kružnu mramornu bazu ispod edikule, odnosno svetišta koje okružuje grobnicu. To je moglo pripadati izvornoj Konstantinovoj crkvi, što potvrđuju drevni izvori iz 5. i 6. stoljeća; znanstvena istraživanja sada su pružila opipljive dokaze za ovu hipotezu. Osim toga, u uzorcima tla identificirani su ostaci peludi i korijenja maslina i vinove loze starijih od 2000 godina.
Teren Svetog groba
Povijest zemljišta na kojem se nalazi Crkva Svetog Groba seže u davna vremena. Nalazi u uzorcima tla, koji datiraju još iz predkršćanskog doba, ukazuju na to da je područje od kamenoloma, najkasnije u 1. stoljeću prije Krista, postalo poljoprivredno zemljište, prije nego što je konačno postalo grobno mjesto. Posebno su ostaci maslina i vinove loze starih oko dvije tisuće godina u skladu s izvještajima u Evanđelju po Ivanu. Vlasnik vrta vjerojatno je pripadao višoj klasi, što sugerira da se Isusov grob nalazio u bogatom okruženju.
Osim maslina i vinove loze, znanstvenici su otkrili ostatke smokava, kultiviranih biljaka tipičnih za to područje tisućljećima. Stoga je u okolici Isusova groba potrebno zamisliti zeleni prostor.
Tradicija i obnova
Iskapanja su započela 2022. godine kao dio projekta obnove, što predstavlja prvu sveobuhvatnu obnovu crkve od 19. stoljeća. Radove su morale odobriti tri glavne crkvene uprave: Grčki pravoslavni patrijarhat, Rimska kustodija Svete zemlje i Armenski patrijarhat. Također je bila potrebna dozvola Izraelske uprave za starine. „Tijekom radova obnove, vjerske zajednice su također dopustile arheološka iskapanja pod zemljom“, objašnjava Stasolla, jedan od arheologa. Ovo mjesto nije samo jedno od najsvetijih mjesta u kršćanstvu, već ima i veliku povijesnu i simboličku vrijednost.
Nakon uništenja Jeruzalema 70. godine, car Hadrijan naredio je obnovu grada, uključujući i područje Golgote. Kako bi obuzdao rastući kršćanski kult, dao je tamo izgraditi hram posvećen Veneri. Paradoksalno, ovaj pokušaj iskorjenjivanja imao je suprotan učinak: kršćani su u svojoj tradiciji sačuvali uspomenu na sveto mjesto. Kad je car Konstantin u 4. stoljeću uzdigao kršćanstvo na razinu preferirane religije Rimskog Carstva, pokrenuo je velika iskapanja kako bi otkrio Isusov grob.
Prema predaji, Konstantinova majka, carica Jelena, osobno je otputovala u Jeruzalem kako bi identificirala mjesto. Nakon rušenja Venerina hrama, ondje je po nalogu Konstantina izgrađena monumentalna crkva, preteča današnje Crkve Svetog Groba.
Povijest zgrade obilježena je razaranjima i obnovama. Velike obnove provedene su, posebno tijekom križarskih ratova. Stoljećima je ogromna ploča prekrivena grafitima hodočasnika ostala nezapažena na zidu crkve. Detaljnim pregledom otkriveno je da se radi o stražnjoj strani raskošno izrađenog oltara iz 12. stoljeća.
Povijesni izvori pokazuju da su križari, tijekom svoje vladavine Jeruzalemom (1099. – 1187.), izradili veličanstven ukras za crkvu. Međutim, nakon razornog požara 1808. godine, oltar se smatrao uništenim. Sada je otkriveno da je u to vrijeme bio skriven u crkvi. Ovo otkriće pruža vrijedne informacije o srednjovjekovnom dizajnu Crkve Svetog Groba i vjerskom životu križara. Stručnjaci trenutno rade na rekonstrukciji izvorne lokacije oltara u crkvi.
Korištenje tehnologije
Posebno je značajno otkriće prethodno nedostupne podzemne komore. Izvještaji drevnih hodočasnika spominju šupljinu ispod crkve, a sada istraživači potvrđuju postojanje neistražene strukture. Njezina točna priroda – prirodna špilja, drevna grobnica ili ranokršćanska arhitektura – zasad ostaje nejasna.
„Moderna tehnologija omogućuje dobivanje neviđenog uvida u povijest crkve“, objašnjava Francesca Romana Stasolla. Uz klasičnu arheologiju, koriste se i najsuvremenije metode. 3D skeneri i analiza tla visokom rezolucijom radara omogućuju uočavanje skrivenih struktura bez potrebe za fizičkim iskapanjima. „Svako otkriće približava nas istini, iako će neka pitanja ostati bez odgovora“, sažima voditeljica iskapanja. Završna faza iskapanja nastavit će se ove godine, ali dokumentiranje i objavljivanje nalaza vjerojatno će trajati godinama.
Stoljećima su hodočasnici iz cijelog svijeta hrlili u Crkvu Svetog Groba kako bi molili. Stasolla izbjegava izjašnjavati se o autentičnosti Isusova groba. Prema trenutnim saznanjima, to se ne može znanstveno dokazati. Međutim, naglašava: „Tisućljetna vjera u svetost ovog mjesta omogućila je njegovo postojanje i razvoj.“
Izvor: omnesmag.com
Preveo: M. Đ.
Foto: Unsplash
