„Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u kući Oca mojega?” (Lk 2, 49). Lako možemo zamisliti vlastitu reakciju na takav odgovor: Zašto smo te tražili? Što bismo drugo mogli? Jesmo li trebali ostati potpuno mirni, nezabrinuti za ono što ti se dogodilo? Jesi li to očekivao od nas? Marija je, iako nije shvaćala, sve te stvari mirno čuvala u srcu (usp. Lk 2, 50-51).
Sasvim je prirodno da ponekad ne razumijemo naznaku ili savjet koji nam se da. Kao što je sveti Josemaría rekao: „[Bog] nam često govori preko drugih ljudi. Ali kada vidimo njihove nedostatke ili sumnjamo jesu li dobro informirani – jesu li shvatili sve aspekte problema – osjećamo se sklonima neposlušnosti.” U ovom trenutku čitatelj možda očekuje da bude upozoren na opasnost koju takve misli predstavljaju. Ali sveti Josemaría je nastavio: „Sve ovo može imati božansko značenje jer Bog nam ne nameće slijepu poslušnost. On želi da se mudro pokoravamo.”
Božansko značenje: kroz ove sumnje Bog nam govori da želi da mu budemo poslušni inteligentno, bez bježanja od vlastite odgovornosti. Dobro je da izrazimo svoje stajalište, svoja uvjerenja. „Ali budimo iskreni prema sebi: ispitajmo, u svakom slučaju, pokreće li nas ljubav prema istini ili sebičnost i vezanost za vlastiti sud.” Ponekad, zapravo, „tražimo savjet koji će pogodovat našoj vlastitoj sebičnosti i svojim prividnim autoritetom potisnuti glas naših unutarnjih uvjerenja. Zatim čak idemo od savjetnika do savjetnika dok ne pronađemo onog ‘najdobronamjernijeg’”.
Ako nismo odlučni dati istini prednost nad vlastitom prosudbom (ukratko, ako nismo poslušni), bit će se lako prevariti, sada ili u budućnosti. Ljutnja ili zbunjenost spriječit će nas da otkrijemo što nam naš Gospodin želi reći kroz ono što nam se u tom trenutku čini neshvatljivim.
Ni Marija nije razumjela. Ali nije se pobunila. Marija je voljela Božju volju iznad svega i shvatila je da postoje stvari koje razumijemo tek s vremenom. Sve je to njegova majka čuvala u srcu (Lk 2, 51).
Gospa nije živjela samo površno, nego je uvijek iznova razmišljala o događajima iz svog života da bi u njima otkrila Božje djelovanje. Marija je slušala, što na kraju i znači biti poslušna: ob-audiens – paziti, pozorno slušati. Vrijeme ide u prilog onima koji slušaju, koji imaju povjerenja i smireno ustraju u mirnoj molitvi. Ostajući otvoreni Božjem glasu, otkrit ćemo, poput Marije, božanski smisao u svemu što nam se događa i na kraju biti zahvalni čak i za tamu tih teških trenutaka.
Marija je ustrajala u molitvi. Prošlo je dvadeset godina, a njezino je „Dijete” opet nestalo. I opet tri dana, u Jeruzalemu. Ali do tada je znala da se ne mora brinuti i ići ga tražiti, jer je On bio u vezi s Očevim poslom. I možda je Marija bila zahvalna za one uznemirujuće riječi koje je njezin Sin izgovorio prije toliko godina. Omogućile su joj da se drži nade usred boli koja bi je inače shrvala.
S povjerenjem idemo Gospinu zagovoru, moleći da nam Bog podari veliko srce, sposobno da sve u našem životu podredi vršenju Božje volje. Slobodno i otvoreno srce, sposobno izdići se iznad vlastite uske vizije. Srce sposobno otkriti Božje djelovanje u vlastitom životu, također i kroz nesavršene ljudske instrumente. Srce sposobno slušati i strpljivo čekati plod njegova djelovanja u našim dušama.
Izvor: opusdei.org
Foto: Unsplash
