„Bog je moja snaga!“ ponavljali su Bogu odani ljudi. „Bog je moja snaga“ upravo je značenje imena Božjega anđela Gabriela. Kad se navršilo vrijeme, Bog šalje upravo anđela Gabrijela, svoju snagu, ne u Jeruzalem, središte ljudske snage, već u neznatni gradić Nazaret. Ne šalje ga moćnima jer bi sebi mogli pripisati Božje djelo. Šalje ga neznatnoj nazaretskoj djevojci koja je zaručena s Josipom, Davidovim potomkom. U neznatnom će se lakše i bolje pokazati da je Bogu sve moguće. Neznatna službenica Božja biva doduše zatečena i zbunjena. No Božjem pozivu i poslanju odgovara: „Evo službenice Gospodnje: neka mi bude po tvojoj riječi.“
Kad je Zaharija kao veliki svećenik, dakle predstavnik naroda, primio vijest od istoga anđela da će mu žena u poodmakloj dobi roditi sina, u nevjerici je zanijemio. Marija, naprotiv, kao neznatna službenica Božja, izriče svoj „da“ Božjem glasniku. Bog je u Mariji izabrao ne samo neznatnost, već suprotno očekivanjima nju kao ženu izabire kao predstavnicu izabranoga naroda. Ona će roditi Spasitelja. Ona će biti Božji hram.
Ako uzmemo Zahariju i Mariju kao pralikove vjerničkoga odnosa prema stvarnosti, moguće je slikovito reći da se u svakom od nas nalazi i Zaharija i Marija. Zaharija je onaj dio nas koji na stvari gleda „logično“. Za neke stvari nam je logično da se dogode za druge pak ne. Nije logično da žena u poodmakloj dobi začne dijete. U tim slučajevima „znamo“ da je prekasno, da nema nikakve osnove za nadu. S druge pak strane, svatko ima sposobnost čuti svoga anđela. Koliko puta neočekivano spašeni od naoko neminovnih nevolja kažemo da smo imali svoga anđela čuvara. Zahvaljujemo svom anđelu čuvaru što smo izbjegli smrt u prometu, u ratu, u prirodnim katastrofama. Slažemo se da u mnogim takvim slučajevima naša „logika“ nasreću nije funkcionirala. Nećemo se zbog toga odreći „logike“ ali bome ne bismo trebali ni svom anđelu zanijekati „intervenciju“.
Za vrhunce ljudskih dostignuća na različitim područjima života postoje određena mjerila. A vrhunac i mjerilo prave vjere možemo reći da se sastoji u tome da Bogu ne postavljamo granice. Jer tamo gdje ne prispijemo vlastitim naporima, gdje nam se u otvorenosti Božjem djelovanju ispuni nada, počinje onaj pravi život: život od Boga, životu s Bogom, životu u Bogu. I nije „nelogično“ vjerovati i nadati se da za ono najljepše u našem s Bogom nikada nije kasno. Ono je bilo, jest i bit će moguće. Bogu je sve moguće.
Pozvani smo poput Marije pouzdati se da Bog u nama može učiniti čudesna djela. U svojoj želji da spasi svijet, on se može poslužiti našom neznatnošću, malenošću, slabošću, grešnošću. On želi da se i u nama utjelovi Isus. Za to nam je Marija uzor: „Evo službenice Gospodnje: neka mi bude po tvojoj riječi.“
Izvor: gospa-sinjska.hr
Foto: Unsplash
