Odgovoriti na Isusove zahtjeve kao što svi znamo nije lako, ali je moguće uz njegovu milost. Milost se ulijeva u čovjeka po Božjoj blizini kroz molitvu koja je jezik ljubavi i kroz djelovanje Duha Svetoga. Ulijeva se u posudu koja je očišćena i pripremljena za primanje i prihvaćanje.
Svi isto tako znamo da nije jednostavno svaki dan uzeti svoj križ i poći svojim životnim putem. Nekad mogu na putu i pasti, ali isto tako i naš Trojstveni Bog računa da sam ja čovjek. Grijeh me rastavlja od Boga i čovjeka. Mogu pasti, ali nisam pad, jer i kad padnem, ja sam dijete Božje, ljubljeno dijete koje nikad neće biti napušteno unatoč padovima protiv kojih se borim.
Isto tako, i svaki dan je nova šansa, nova prilika da svaki živi čovjek bude slava Božja (sv. Irenej), da sve bude ad maiorem Divini Amoris Gloriam. Sv. Toma je preuzeo od Aristotela poimanje Boga u njemu samom kao čisti čin, actus purus, ali Bog nije samo čisti čin nego je i čin ljubavi.
Vidimo i padove drugih gdje i mi kao kršćani trebamo biti homo simpatheticus, čovjek koji će suosjećati i gledati kako će pomoći bližnjem, a ne samo ismijavati i otežavati nastalu situaciju. Svi ljudi koje sam susreo čeznu da budu ljubljeni i svi oni razumiju jezik ljubavi. Ljudi koji ranjavaju druge i upiru prstom u drugog u biti su ljudi koji najviše čeznu da budu ljubljeni i prihvaćeni.
Da bi mogao čovjek istinski djelovati po Kristovu ljubavnom primjeru, mora njega susresti, a iz susreta s njim nastaje odnos koji je vrelo čovjekova djelovanja. Hans Urs von Balthasar to izriče ovako: Onaj tko Božje lice ne poznaje iz kontemplacije, neće ga prepoznati u akciji, čak ni onda kad mu ono sjaji s lica poniženih i povrijeđenih. Neshvatljiva tajna Božje ljubavi nas poziva na najčistiji ljubavni odnos koji traži odgovor, a to je ljubav na koju se može odgovoriti jedino ljubavlju.
Izvor: fra3.net
Foto: Unsplash
