Nedostatak selena u ljudskom organizmu može dovesti do ozbiljnih bolesti različitih sustava: kardiovaskularnog, endokrinog, imunološkog, koštano-mišićnog, živčanog i reproduktivnog sustava.
Esencijalni mikronutrijent selen otkriven je prije 200 godina, a možemo ga naći u tlu, vodi te u namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla. Istraživanja biološke uloge selena započela su u drugoj polovini prošlog stoljeća, a traju i danas.
Selen, kao i vitamini A, C, E i beta karoten, pripadaju skupini vitamina i minerala koji štite organizam od štetnog utjecaja slobodnih radikala, a nazivamo ih antioksidansima. Oštećenja stanica izazvana slobodnim radikalima značajna su u razvoju kardiovaskularnih i malignih oboljenja.
Selen smanjuje i rizik od kardiovaskularnih bolesti, sudjeluje u očuvanju elastičnosti tkiva i smanjenju simptoma artritisa.
Odgađa makularnu degeneraciju boreći se protiv slobodnih radikala koji mogu oštetiti leću oka i makule u središtu mrežnice.
Posebno se ističe važnost selena kod autoimunih bolesti štitnjače te kod upalnih bolesti.
Prirodni izvori selena
Prehrambeni izvori selena su:
- meso i mesne prerađevine,
- riba i plodovi mora (losos, tuna, bakalar, školjke…),
- cjelovite žitarice (zob, smeđa riža, sjemenke suncokreta, ječam…).
Dodaci prehrani koji se nalaze na tržištu uglavnom sadrže selen u dozama 50 do 100 mcg. Nedostatak selena slabi i otpornost na infekcije kao rezultat smanjene funkcije bijelih krvnih zrnaca i prsne žlijezde, pa se dodatni unos selena (200 mcg dnevno) preporučuje za jačanje funkcije imunosnog sustava.
Izvor: adiva.hr
