Kao biblijska pozadina služe svi oni izvještaji koji govore o četrdeset dana (ili godina):
40 dana i noći trajao je opći potop (Post 7,14)
40 dana zadržao se Mojsije na brdu Sinaj (Izl 24,18)
40 godina su Izraelci lutali pustinjom dok nisu došli na cilj (Još 3,4)
40 dana išao je Ilija prema brdu Horebu (1 Kr 19,8)
40 dana i Niniva bi trebala propasti (Jona 3,4)
40 dana i noći bio je Isus u pustinji (Mk 1,13; Mt 4,2; Lk 4,1)
Isus je 40 dana nakon uskrsnuća uzašao na nebo.
U svakom slučaju to je vrijeme prelaza, priprave i pokore, čišćenja o čemu će ovdje biti govora. Broj 40 ima i simboličko značenje, a to znači da nema samo jedan kronološki značaj, nego upućuje na nutarnji sadržaj ovog vremena.
Povijesni temelj
Od pashalnog posta do četrdeset dana
Poznato je da je u 2 stoljeću postojao post žalosti dva dana pred Uskrs. Počimao je na Veliki petak a završava na Vazmenu noć nakon euharistijskog slavlja.
U 3. stoljeću u nekim mjestima je proširen taj post na cijeli Veliki tjedan i takozvani polupost od ponedjeljka do četvrtka a završavao je punim postom Velikog petka i subote. Praksa je najprije bila pojedinačna i neobvezna i među pojedinim članovima neke zajednice.
U 4. stoljeću u Rimu je postojao trosedmični post. I to je bio neki prelazni stadij, jer iz tog vremena postoje brojna svjedočanstva o četrdeset dnevnom postu u različitim krajevima kršćanstva. Koncem 4. i početkom 5. stoljeća izgleda da je ova praksa bila svuda prihvaćena. Rimu je počimalo sa šestom nedjeljom prije Uskrsa a završavalo na Veliki četvrtak kada je biskup polaganjem ruku primao nazad u Crkvu javne grješnike.
Vrijeme priprave za krštenje
Početkom Četrdeset dana stupali su pripravnici za krštenje katekumeni, od grčke riječi katechein =poučavati , ulazili u novi stadij priprave za krštenje. Nazivalo ih se: prema grčkom jeziku Photizomenen (oni koji će biti prosvijetljeni); u Rimu electi = Izabrani, drugdje competentes= kandidati a samo vrijeme se zvalo photizomenat ili vrijeme comepetntiae. Photizomenen su sudjelovali na službi Božjoj takozvanoj Misi katekumena a otpuštalo ih se molitvom i polaganjem ruku prije euharistijske žrtve. Trebali su položiti ispit da li su promijenili način života i poznavanja vjere takozvane scrutiniae (prema latinskom scrutinium = ispit), a oni su se održavali najprije za vrijeme bogoslužja 3.,4. i 5. nedjelje korizme, a kasnije je broj bio u Rimu povećan na sedam i održavali su se radnim danom. Glavni dijelovi su bili: egzorcizam: zaklinjanje protiv đavla, istjerivanje zlih duhova, sa ciljem da se katekumena izvuče iz vlasti sotone a privuče Kristovu Kraljevstvu. Prvi skrutinij je bio povezan sa upisivanjem u listu kandidata za krštenje. Kod trećeg skrutinija se kandidatima za krštenje povjeravalo evanđelje, vjeroispovijest i Očenaš. Posljednji skrutinij je bio na Veliku subotu u jutro kao i svečano odreknuće đavla, a to je danas ostalo u obnovi krsnog zavjeta.
I jasno je da je ovo bogoslužje Photizomenata prožimalo svih četrdeset dana: cijela zajednica je pratila pripravnike na krštenje na njihovu putu prema krštenju i s njima se pripravljali. Sigurno da je bilo i drugih razloga da se uvelo četrdeset dnevnu pripravu ali ova priprava na krštenje je davala osnovni ton.
Početak, trajanje i završetak «postopokorne četrdestice»
Uobičajeni početak Četrdeset dana u Rimu šest tjedana (42 dana) prije Uskrsa pokazuje da su ostali izvan brojenja Veliki petak i Velika subota (drukčije nego u sjevernoj Africi i Milanu) iako se od starine i tih dana postilo. To znači da Četrdeset dana nisu jednostavni produžetak Vazmenog posta tako reći «prema naprijed» Nego označuje, mnogo više, jedno vlastito vrijeme, koje je postavljeno ispred slavljenja svetog Trodnevlja bez da bude uključeno u to vrijeme. U prvo vrijeme, naročito u Rimu nije pokora bila oznaka ovog vremena nego priprava za ponovno prihvaćanje grješnika u Crkvu na Veliki četvrtak. I zato je u prvom planu bilo vrijeme pokore a ne post koji je tako reći bio u drugom planu pa se i nazivao «vrijeme posta»
Kasnije se nije postilo nedjeljom u korizmi (na kršćanskom Istoku i subotom). Pa kad je nestalo pokorničko vrijeme a na njegovo mjesto došlo vrijeme posta bilo je potrebno novo brojenje. Da bi se došlo na broj od 40 dana morali su uzeti u obzir i post na Veliki petak i subotu. Pa ako se uzme u obzir da se nije postilo ni nedjeljom onda je trebalo uzeti još četiri dana pred prvotni početak korizme, tako da korizma počima u srijedu prije šeste nedjelje prije Uskrs. Ako se izuzmu nedjelje, doda Veliki petak i subota onda dolazimo do 40 dana.
A kako je to na kršćanskom Istoku?
Na kršćanskom Istoku se nije postilo subotom i nedjeljom pa je trebalo produžiti ovih četrdeset dana kao pripravu za Uskrs. U bizantinskoj liturgiji danas počima priprava za Uskrs deset tjedana prije Uskrsa sa takozvanom nedjeljom carinika i farizeja a slijedi je Nedjelja izgubljenog sina. Sa nedjeljom odricanja od mesa počima osam sedmično odricanje od mesa prije Uskrsa. Potom slijedi nedjelja odricanja od kolača i mlijeka počima stvarni – ne samo kvantitatvino (odricanje od određenih jela) nego i kvalitativno (odricanje od obroka i količine hrane) Nedjelja Ortodoxie – pravoslavlja – podsjeća na pobjedu prijatelja slika nad neprijateljima slika u 9. stoljeću. Četri nedjelje prije Uskrsa slavi se Uzvišenje križa. Subota dva tjedna prije Uskrsa je Subota Akathist (to je najsvečaniji himan Majci Božjoj u bizantinskoj liturgiji.) Subota prije Cvjetnice je Lazarova subota na uspomenu Lazara kojeg je Isus uskrisio (Iv 11, 1-44). Veliki tjedan se ne ubraja u korizmeno vrijeme.
Koliko uistinu traje korizma, odnosno koje je pravo tumačenje do kada traje – do Velikog tjedna, do Uskrsa…..? Naime, često se zapravo traži pojašnjenje trajanja korizme…
Korizma traje do Uskrsa. U počecima u Rimu je priprava za Uskrs trajala tjedan dana. Započinjala bi u nedjelju prije Uskrsa čitanjem Muke, a kroz čitavu je sedmicu bio post. Budući da se na Veliki petak nije slavila euharistija, po analogiji je nisu slavili ni na Veliku srijedu (jer se inače kroz tjedan euharistija slavila samo srijedom i petkom), nego se i na Veliku srijedu molila velika molitva vjernika kao na Veliki petak.
Tijekom 4.st. pojavio se period od 3 tjedna priprave na Uskrs. Međutim, četrdesetodnevni preduskrsni post se mogao pojaviti u Rimu između 254. i 384.godine. Korizma (quadragesima=40) je započinjala prvom nedjeljom Korizme, a završavala je na Veliki četvrtak. Time se jasno razlikovao korizmeni od vazmenog posta. U 6. st. Su Korizmi dodani dani od srijede do prve nedjelje Korizme.
Kako je do toga došlo? Javni su pokornici svoju korizmenu pripravu na pomirenje na Veliki četvrtak započinjali obredom posipanja pepelom.
Budući da taj obred nije mogao biti prve korizmene nedjelje (jer su nedjeljom bili zabranjeni svi pokornički čini), pokornici su bili posipani pepelom u srijedu prije te nedjelje, te je za njih Korizma počinjala te srijede nazvane «in cineris», a uskoro su tu srijedu i ostali vjernici prihvatili kao početak Korizme. To je bio povijesni razlog produživanja Korizme. Naime, ako se računa od prve korizmene nedjelje do Velikog četvrtka, onda imamo točno 40 dana. Kasnije su neki Oci tumačili kako su dodana ova 4 dana jer ona zajedno s Velikim petkom i subotom opet čine 40 korizmenih dana ako se odbiju nedjelje kada se nije smjelo postiti. Grgur II. u 8.st. uveo je i četvrtak kao dan euharistije za vrijeme Korizme.
Izvor: zupaumag.com
Foto: Unsplash
