Suočena s utopijama neograničenog savršenstva ili narativima o zamjeni ljudskog, Crkva predlaže očuvanje temeljnih napetosti ljudskog iskustva — tijela i duha, muškarca i žene, pojedinca i zajednice, konačnosti i beskonačnosti — te njihovo usmjerenje prema Kristu.
Posljednjih se mjeseci mnogo nagađalo da bi prva enciklika novog Pape mogla biti posvećena umjetnoj inteligenciji. Možda će se to i dogoditi. No u međuvremenu je već ponuđen okvir za promišljanje o ovim pitanjima.
Dokument, predstavljen kao promišljanje o ljudskom stanju u vremenu „epohalne promjene“, polazi od jedne činjenice: tehnološko-znanstveni napredak ponovno budi divljenje ljudskim sposobnostima, ali ne uklanja ljudsku krhkost — smrt, bolesti, ratove ili nejednakosti.
Nasuprot iskušenju da se ta ambivalentnost pojednostavi (bilo kroz naivnu tehnofiliju bilo kroz pesimističnu rezignaciju), tekst zagovara kršćansku antropologiju koja priznaje i veličinu i ograničenja čovjeka te u središte stavlja ljudsko dostojanstvo kao dar koji već postoji, a ne kao nešto što se tek stvara ili „konstruira“.
Početne procjene
Prema Tridenteu, stručnjaku za etiku umjetne inteligencije i autoru knjige Anima Digitale, dokument Međunarodne teološke komisije važan je jer podsjeća da je pitanje tehnologije prije svega antropološko pitanje.
Snaga dokumenta, smatra Tridente, leži u naglasku da se „dostojanstvo osobe ne može svesti na njezine kognitivne sposobnosti niti na performanse koje tehnologija obećava poboljšati“. Umjesto toga, tekst predlaže kršćanski pojam poziva: čovjek nije tek projekt koji treba optimizirati ili tehnološki preoblikovati, nego stvarnost primljena kao dar, pozvana razvijati se u odnosu s Bogom, s drugima i sa svijetom.
Razlučivanje i razlikovanje
Nadahnut 60. obljetnicom Gaudium et spes (1965. – 2025.), dokument predlaže metodu razlučivanja: nove kulturne i tehnološke horizonte treba promatrati u svjetlu trajnih zahtjeva ljudskog stanja, razlikujući ono što je u skladu s Evanđeljem od onoga što mu se protivi.
Analiza je organizirana oko četiri kategorije: razvoj, poziv, identitet i dramatično stanje.
Razvoj ispituje pojam napretka i upozorava na napetost između poboljšanja života ljudi i sna o zamjeni čovječanstva.
Poziv naglašava da ljudski život treba promatrati u njegovim relacijskim i odgovornim dimenzijama.
Identitet postaje posebno osjetljivo pitanje u vremenu kada tehnologija omogućuje sve dublje zahvate u ljudsku prirodu.
Dramatično stanje podsjeća da je ljudski život povijesni, slobodan i rizičan put u kojem svaka osoba postupno „postaje“ ono što jest.
Transhumanizam
Jedna od glavnih tema dokumenta jest kritički dijalog s transhumanizmom i posthumanizam.
Transhumanizam se opisuje kao projekt nadilaženja bioloških ograničenja — starenja, pa čak i smrti — uz pomoć znanosti i tehnologije, s velikim optimizmom glede napretka. Posthumanizam, u svojoj radikalnijoj varijanti, dovodi u pitanje samo postojanje „ljudskog oblika“ koji bi trebalo očuvati te briše granicu između čovjeka i stroja.
Dokument upozorava da se napetost između ljudske konačnosti i težnje za beskonačnošću ne može riješiti potiskivanjem ili zamjenom ljudskoga, nego njegovom integracijom i puninom.
Etika i tehnološki razvoj
Komisija posvećuje velik prostor antropološkim posljedicama novijih tehnoloških promjena — osobito u području digitalne komunikacije, podataka, umjetne inteligencije, biotehnologije i robotike.
Naglašava se da tehnologija nije samo alat nego i okruženje koje preoblikuje društveni život i način na koji čovjek razumije samoga sebe.
Među glavnim rizicima navode se:
netransparentnost automatiziranih odluka u osjetljivim područjima poput zdravstva, pravosuđa, financija i sigurnosti
polarizacija i „tribalizacija“ javne rasprave potaknuta društvenim mrežama
posebna ranjivost djece i mladih na izolaciju, manipulaciju i nasilje
tendencija da se ljudsko tijelo promatra kao materijal koji se može modificirati radi performansi, mladosti ili uklanjanja boli.
Posljedice tehnološkog „napretka“
Dokument te promjene promatra kroz četiri temeljna odnosa osobe: prema okolišu, prema drugima, prema samome sebi i prema Bogu.
Na ekološkoj razini upozorava se na tehnokratsku logiku koja relativizira granice prirode i produbljuje nejednakosti, osobito u najsiromašnijim dijelovima svijeta.
U društvenoj sferi ističe se utjecaj hiperkonektivnosti i informacijske anksioznosti, kao i potreba budnosti prema manipulaciji podacima i koncentraciji moći.
Na osobnoj razini upozorava se na slabljenje kritičkog mišljenja i na iskušenje da se ljudska svijest shvati kao informacija koju je moguće prenijeti ili replicirati.
U religijskom području dokument vidi nove mogućnosti za evangelizaciju, ali upozorava i na opasnost digitalnog „duhovnog tržišta“ bez stvarnog zajedništva, pa čak i na pokušaje da tehnologija zamijeni potragu za konačnim smislom.
Predloženi put
Kao odgovor na te izazove dokument poziva na obnovu dimenzija koje redukcionističko shvaćanje napretka često zanemaruje: povijest, prostor i intersubjektivnost.
Povijest znači sjećanje, osjećaj vremena i nadu.
Prostor uključuje dom, grad i stvarna mjesta života, nasuprot depersonalizaciji „nemjesta“.
Intersubjektivnost obuhvaća obitelj, kulturnu pripadnost i bratstvo.
U tom kontekstu ljudski život treba shvatiti kao poziv: čovjek nije samo samostalan projekt koji sam sebe stvara, nego biće koje prima život kao dar, oblikuje svoj identitet odgovornom slobodom i pozvano je postati dar za druge.
Dokument završava tvrdnjom da čovječanstvu ne treba „evolucijski skok“ koji bi nadilazio njegovu prirodu, nego odnos koji ga spašava i uzdiže.
Nasuprot utopijama savršenstva ili vizijama zamjene čovjeka tehnologijom, Komisija predlaže „integralnu“ sintezu koja čuva temeljne napetosti ljudskog iskustva — tijelo i duh, muškarca i ženu, pojedinca i zajednicu, konačnost i beskonačnost — te ih usmjerava prema punini koja se, u kršćanskoj perspektivi, ostvaruje u Kristu.
Izvor: omnesmag.com
Prijevod: M. Đ.
