Blaženi Giacomo (Jakov) Cusmano, talijanski svećenik i utemeljitelj kongregacije Misionara slugu siromaha (Missionari Servi dei Poveri) rođen je 15. ožujka 1834. u Palermu (Sicilija) kao četvrto od petero djece mjernika Giacoma Cusmana i Maddalene Patti. Zbog rane majčine smrti (umrla je kao žrtva epidemije kolere, a Giacomo je tada imao samo tri godine) o njegovom se odgoju brinula najstarija sestra, Službenica Božja Vincenzina Cusmano (6. I. 1826-2. II. 1894).
Od ranog djetinjstva pobožni dječak pokazivao je naročitu sklonost i brigu prema patnicima i nevoljnicima. Ukućani su morali pred njim zaključavati ormare jer je obiteljsku odjeću poklanjao siromasima. Nakon završetka osnovne i srednje škole (školovao se kod isusovaca) Giacomo je upisao studij medicine kako bi mogao još više pomagati nevoljnim ljudima. Diplomirao je s najvišim ocjenama medicinu i kirurgiju na Kraljevskom sveučilištu u Palermu 11. lipnja 1855. Kao liječnik najviše je vremena poklanjao siromasima i nevoljnicima pa je ubrzo postao poznat kao „doktor siromaha“. Naročiti trag ostavio je u brdovitom kraju nedaleko od Palerma, u naselju San Giuseppe Jato.
S vremenom se mladi liječnik odlučio za duhovno zvanje. Za svećenika je zaređen 22. prosinca 1860. u Palermu. Bio je pokornik, često je postio i spavao na križu. Nakon nekog vremena uvidio je potrebu osnivanja novog duhovničkog i laičkog reda. Zajedno sa 40 svojih župljana uz podršku kardinala Giovannija Battiste Nasellija utemeljio je 12. svibnja 1867. dvije misionarske kongregacije, Sluge siromaha i Služavke siromaha (Congregatio Missionariorum Servorum Pauperum). Poznati su i pod nazivom „Boccanisti“ ili „Cusmaniani“ („Opera del Boccone del Povero“, „Zalogaj siromaha“). I njegova sestra Vicenzina pridružila se Služavkama siromaha.
Djelovanje tih kongregacija bilo je usmjeren na pomoć siromasima. Članovi kongregacije gradili su bolnice, sirotišta i staračke domove, brinuli su o siromasima, bolesnicima, napuštenima i ostavljenima. Otac Giacomo Cusmano, prozvan i „Don Boscom Juga“ postao je od „doktora siromaha“ „ocem siromaha“. Naporni životni ritam naškodio je zdravlju oca Giacoma. Često je morao ležati u krevetu zbog vrućice, slabosti i grčeva, ali se nije predavao te je svaki dan nastojao pomagati siromašnima i nemoćnima.
Preminuo je na glasu svetosti na današnji dan, 14. ožujka 1888., u rodnom Palermu, glavnom gradu Sicilije. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 30. listopada 1983.
Cusmanovi Sluge i Službenice siromaha, misionari, svećenici, liječnici, redovnice i redovnici, uspješno djeluju i danas, ne samo u Italiji nego i diljem svijeta (Sjeverna i Južna Amerika, Afrika, Azija).
Izvor: zupajastrebarsko.hr
