Zamislite da radite u tvornici u kojoj vlasnik na kraju svakog tjedna stavlja cvjetni aranžman na najproduktivniji stroj, umjesto radniku. To se događalo u Francuskoj tijekom Industrijske revolucije i upravo ta šokantna anegdota objašnjava zašto je papa Lav XIII. smatrao potrebnim stati u obranu radničke klase u svojoj enciklici „Rerum Novarum“, objavljenoj 15. svibnja 1891.
Tijekom većeg dijela 19. stoljeća svijet je prolazio kroz velike društvene promjene nakon raznih revolucija koje su srušile stare režime i čak oduzele papinstvu posjede izvan Vatikana. Papa Lav XIII. smješta encikliku „Rerum Novarum“ („O novim stvarima“) u taj kontekst već u njezinu uvodu: „Elementi sukoba koji danas bjesni nepogrešivo su jasni: golemo širenje industrije i čudesna znanstvena otkrića; promijenjeni odnosi između poslodavaca i radnika; golemo bogatstvo nekolicine i krajnje siromaštvo masa.“
Utjecaj industrije
Papa Lav XIII. uočio je prijetnju radničkoj klasi. Industrijska revolucija promijenila je način na koji ljudi rade i uzdržavaju svoje obitelji. „Čudesna znanstvena otkrića“ dovela su do strojeva koji proizvode robu učinkovitije od ljudi, a ti su strojevi obogatili njihove vlasnike.
Radnička klasa, koja je dotad živjela od obrta i zanata, bila je prisiljena zamijeniti svoj rad za nadnicu. Dok su obrtnici imali cehove koji su štitili njihove interese, radnici nisu imali nikoga tko bi ih branio.
Papa žali što su „radnici ostavljeni usamljeni i nezaštićeni na milost okrutnosti poslodavaca i pohlepi neobuzdane konkurencije… tako da je mala skupina vrlo bogatih ljudi mogla nametnuti masama siromašnih radnika jaram jedva bolji od samog ropstva.“
Privatno vlasništvo i dostojanstvo
Svjestan situacije, papa Lav XIII. rasvjetljava položaj radničke klase u svjetlu Svetog pisma i tradicije te na temelju toga nudi rješenje u „Rerum Novarum“. Osim što predlaže lijek, papa pokazuje gdje se on nalazi i kako ga treba primijeniti, uz poštovanje „međusobnih prava i dužnosti bogatih i siromašnih, kapitala i rada“.
Papa Lav XIV. istaknuo je ovaj dokument, koji mnogi smatraju prvom socijalnom enciklikom, kao jedan od nadahnuća za izbor svojega papinskog imena.
U biti, „Rerum Novarum“ poziva sve ljude da poštuju Bogom dano dostojanstvo svake osobe, bilo bogate ili siromašne, uklanjanjem pohlepe i promicanjem privatnog vlasništva za sve. Međutim, oni koji žive u siromaštvu zaslužuju posebnu pažnju jer su ranjiviji na nepravdu i ugnjetavanje.
Papa tvrdi da rješenje za ublažavanje bijede masa mora biti nepovredivost privatnog vlasništva, načelo ukorijenjeno u Svetom pismu koje osuđuje pohlepu za tuđim dobrima. Nadalje, prirodni Božji zakon obvezuje čovjeka da čuva svoj život i život svoje obitelji, ne zanemarujući opće dobro. Privatno vlasništvo omogućuje mu ispunjenje tih obveza. Razumom čovjek obrađuje svoju zemlju ili raspoređuje svoju zaradu za sadašnje i buduće potrebe. Zato čovjek ima prirodno pravo — prije svakog državnog uređenja — steći sredstva potrebna za život, što mu omogućuje stjecanje privatnog vlasništva.
Suradnja umjesto sukoba
Papa zatim naglašava da se pravo na privatno vlasništvo mora ostvarivati suradnjom članova društva. Crkva, vlasti, poduzetnici, bogati i sami radnici moraju sudjelovati u nastojanju da se promiču interesi radničke klase.
Cilj nije utopija ni društvo u kojem je sve zajedničko, kako su tvrdili neki papini protivnici toga vremena. Naprotiv, među ljudima postoje stvarne razlike, kao i stvarnost grijeha i zla. Neki zarađuju više od drugih, ljudi imaju različite sposobnosti. No te razlike ne moraju stvarati neprijateljstvo među društvenim slojevima.
To također ne znači da jedna osoba treba živjeti u raskoši, a druga u bijedi. Kako ističe papa Lav XIII., „kapital ne može postojati bez rada, niti rad bez kapitala“. Oboje mogu i trebaju surađivati za opće dobro, u skladu s pravdom. Moglo bi se čak reći da Bog dopušta razlike među ljudima upravo zato da bi naučili živjeti u zajednici.
Opće dobro postiže se kada svaka osoba i svaka skupina ne brine samo o svojim pravima nego i o svojim dužnostima — drugim riječima, kada žive kreposnim životom. Crkva tome pridonosi odgajajući ljude za krepost, koja je „jednako dostupna svima, bogatima i siromašnima“.
Iz perspektive vječnosti društveni položaj ne daje nikakvu prednost. Bog jednako voli svaku osobu. Međutim, način na koji čovjek živi i koristi svoje darove bit će predmet Božjeg suda. Enciklika navodi popis dužnosti radnika i poslodavaca koji poštuju dostojanstvo drugih i obveze pravednosti. Na kraju, svaka je osoba pozvana na bratsku ljubav i nasljedovanje Kristova puta.
Uloga institucija
Enciklika „Rerum Novarum“ nudi različite praktične primjene koje poštuju pravo na privatno vlasništvo i promiču opće dobro. Radnička klasa proizvodi dobra koja pridonose bogatstvu države. Kreposni poslodavci ne traže samo gospodarsku korist nego i dobrobit zaposlenika i društva. Crkva osniva organizacije poput Caritasa kako bi pomagala i branila siromašne. Država ima primarnu dužnost „postići javno blagostanje i privatni prosperitet“, vodeći računa o interesima svih društvenih slojeva.
Prema „Rerum Novarum“, jedan od najboljih načina na koji država može pomoći radnicima jest poticanje i zaštita organizacija i sindikata koji okupljaju poslodavce i radnike. Takvi sindikati omogućuju obostrane sporazume koji štite prava i promiču izvršavanje dužnosti. Država mora intervenirati kada je potrebno ispraviti nepravdu ili ukloniti štetu, ali pritom ne smije prekoračiti granice potrebne intervencije.
Izazovi današnjeg svijeta
Papa Lav XIII. zaključuje da se izvrsni rezultati postižu kada članovi društva zajedno rade za opće dobro utemeljeno na kreposti i pravdi, tako da i radnik može dostojno uzdržavati sebe i svoju obitelj putem privatnog vlasništva i poštene zarade: smanjit će se jaz između velikog bogatstva i krajnjeg siromaštva, ljudi će biti marljiviji, a građani neće biti prisiljeni napuštati svoju domovinu u potrazi za dostojanstvenim životom.
Nakon što objašnjava rješenje, gdje ga pronaći i kako ga primijeniti, papa poziva sve na djelovanje: „Svatko neka prihvati posao koji mu pripada i neka to učini odmah, kako zlo, koje je već tako veliko, ne bi zbog odgađanja postalo potpuno neizlječivo.“
Malo bi tko danas tvrdio da ne postoje problemi povezani s raspodjelom imovine, prihoda i moći u svijetu. Nastojanja da se ublaži siromaštvo i uklone pohlepa i tiranija nikada nisu prestala. Ipak, malo bi tko porekao da još uvijek postoje ozbiljne nepravde koje treba ispraviti i izazovi s kojima se treba suočiti.
Primjerice, živimo u društvu koje prihvaća da vodeći upravitelji investicijskih fondova zarađuju stotine milijuna dolara godišnje, dok učitelji često trebaju dvije plaće za pristojan život. Mnogi građani smatraju da gospodarski sustav nepravedno pogoduje političarima, velikim korporacijama i bogatima. Istodobno se pojavljuju nove generacije koje, možda kao reakciju na takve nepravde, prihvaćaju marksističke ideje poput odbacivanja privatnog vlasništva i kršćanskog morala. Jasno je da još uvijek imamo mnogo posla oko pravde i ljubavi.
Metoda „Vidjeti – prosuditi – djelovati“
Enciklika „Rerum Novarum“ ostaje aktualna i danas te nam nudi način odgovora na nepravde našega vremena. Pišući je, papa Lav XIII. koristio je teološku metodu koju je naučio proučavajući svetog Tomu Akvinskog. Ta metoda sastoji se od tri koraka: promatranje stvarnosti vremena, prosuđivanje onoga što se vidi u svjetlu Božje objave (Svetog pisma i predaje) te djelovanje na temelju zaključaka donesenih kroz molitveno razlučivanje.
Belgijski kardinal Joseph Cardijn, učenik i poštovatelj pape Lava XIII., razvio je tu metodu za radničke skupine, osobito mlade radnike, kako bi se mogli suočiti s važnim društvenim pitanjima svojega vremena. Papa sveti Ivan Pavao II. također je sto godina nakon „Rerum Novarum“, u enciklici „Centesimus Annus“, preporučio metodu „Vidjeti – prosuditi – djelovati“ kao trajni obrazac djelovanja Crkve.
Na taj način Crkva ispunjava svoju dužnost kao „građanin“ društva, pridonoseći općem dobru i usmjeravajući svijet prema Božjem planu spasenja. To je dužnost koju svi dijelimo.
Izvor: omnesmag.com
Prijevod: M. Đ.
