Razlučivanje životnog poziva danas mnogim mladim katolicima može djelovati vrlo zahtjevno. Iz vaše perspektive terapeutkinje i voditeljice pastoralnog rada, što razlučivanje poziva na brak čini posebno zbunjujućim u današnjoj kulturi?
Dvije su najveće prepreke koje uočavam: pogrešno shvaćanje tko je Bog i pogrešno shvaćanje onoga što je potrebno za donošenje odluke o životnom pozivu.
Prvo, mnogi se boje da će Bog od njih tražiti nešto što će ih učiniti nesretnima, osobito da bi ih mogao pozvati na celibat. Međutim, Bog želi da budemo sretni. Ako je netko pozvan na redovnički ili svećenički život, upravo ondje nalazi duboko ispunjenje. Ako razlučujemo iz straha, nismo istinski slobodni. A ako se bojite da će vam Bog oduzeti brak, tada niste slobodni ni reći mu svoje „da“.
Drugo, mnogi nepotrebno kompliciraju razlučivanje braka vjerujući da postoji samo jedna „savršena“ osoba. Takvo razmišljanje može čovjeka potpuno paralizirati. No Bog poštuje našu slobodu. Postoji mnogo osoba s kojima biste mogli ostvariti dobar i svet brak. Potrebno je donijeti odluku i zatim tu osobu konkretno ljubiti.
Kako učenje svetog pape Ivana Pavla II. o teologiji tijela oblikuje način na koji bi mlada osoba trebala razumjeti ljubav, hodanje, odnosno upoznavanje prije braka, i razlučivanje braka kao životnog poziva?
Teologija tijela nije tek jedno područje katoličkog nauka. Ivan Pavao II. promatrao ju je kao ključ kroz koji se može razumjeti cjelokupna predaja Crkve.
Kroz tu perspektivu postaje jasno da nas je Bog stvorio kao muškarca i ženu, a već u Knjizi Postanka vidimo kako se zaručnička dimenzija provlači kroz cijelo Sveto pismo. U 221. broju Katekizma Katoličke Crkve stoji: „Bog je sam u sebi vječna razmjena ljubavi: Otac, Sin i Duh Sveti, i odredio nas je da budemo dionici te razmjene.“
Teologija tijela pomaže nam otkriti ljepotu ljudskog tijela, ljepotu Crkve i milosrđe koje stoji iza njezina moralnog nauka. Pokazuje da moral nije skup proizvoljnih pravila, nego proizlazi iz onoga što jesmo i iz onoga tko je Bog – Presveto Trojstvo, zajedništvo ljubavi koja daje život i u koje smo pozvani ući.
To se neposredno odnosi na brak, ali i na svaki drugi životni poziv. Pomaže nam razumjeti kako pristupati upoznavanju prije braka, kako razlučivati poziv na brak te kako živjeti samački ili posvećeni život kao darivanje sebe drugima.
Koji su prvi znakovi zdrave veze koji upućuju na dugoročnu podudarnost, a koje znakove ljudi često zanemaruju ili prebrzo opravdavaju?
Je li ta osoba čestita? Drži li svoju riječ? To se vidi već u malim stvarima. Ako kaže: „Nazvat ću te u šest sati“, nazove li doista u šest? Kako se odnosi prema ljudima koji joj služe, primjerice prema konobarima? Je li ljubazna i puna poštovanja? Poštuje li vaše dostojanstvo i vlastito dostojanstvo u načinu na koji govori, odijeva se i ponaša, uključujući i način na koji govori o vama i vašem tijelu? Sve su to rani pokazatelji karaktera.
Vrlo je važno da druga osoba ljubi Gospodina i dijeli vašu vjeru, bilo kao katolik ili barem kao kršćanin. Crkva dopušta mješovite brakove, ali uz određena ograničenja upravo zato što oni mogu predstavljati izazov za duhovni život. U konačnici želite osobu koja će ostati vjerna svojim bračnim obećanjima i neće odustati kada dođu teškoće.
S druge strane, jedan od najvećih znakova upozorenja jest nedostatak autentične čistoće. Prije braka to znači živjeti u uzdržljivosti, ali ne i potiskivati dar spolne želje. Katekizam čistoću naziva „školom ovladavanja sobom“. U razdoblju upoznavanja to se očituje u tome poštuje li netko granice i dostojanstvo druge osobe. Ako netko sada nije sposoban za samosvladavanje, to je ozbiljno upozorenje za njegovu sposobnost bračne vjernosti u budućnosti.
Razlučivanje se često opisuje kao „slušanje Božjega glasa“, ali mnogi mladi ne znaju što to u praksi znači. Kako im pomažete razlikovati emocionalnu vezanost, strah i pravo duhovno razlučivanje?
Čovjek mora biti osoba molitve – ne samo netko tko zna izgovarati molitve, nego netko tko doista zna moliti. Papa Benedikt XVI. govorio je da su sveci molitvu doživljavali kao sve dublju čežnju za Bogom.
Važno je pritom imati na umu da nas Bog ne želi prevariti niti nam uskratiti sreću. On želi da budemo sretni i da mu služimo s radošću. Kao što je rekao sveti Augustin: „Ljubi i čini što hoćeš.“ Kada iskreno molimo i živimo u stanju milosti po sakramentima, možemo početi vjerovati i vlastitim željama kao dijelu procesa razlučivanja.
Uvijek preporučujem imati duhovnog pratitelja ili barem redovitog ispovjednika koji vas dobro poznaje. Razlučivanje nije nešto što bismo trebali činiti sami. Potrebna je osoba koja poznaje vaš život i može vam pomoći razumjeti ono što se događa u vašem srcu.
Kako je život u braku i obitelji produbio ili promijenio vaše razumijevanje razlučivanja životnog poziva?
Brak može biti vrlo zahtjevan. Velik je Božji poziv uzeti dvije vrlo različite osobe, staviti ih pod isti krov i povjeriti im odgoj djece, uz sve izazove svakodnevnoga života. Zato je izbor bračnog druga iznimno važan.
Moj suprug je katolik i meni je to bilo od presudne važnosti. Osjećala sam da mi je Gospodin upravo to potvrdio. Ne mogu zamisliti brak bez toga zajedničkog temelja.
Inače smo moj suprug i ja vrlo različiti – on je introvert, ja ekstrovert, imamo različite osobnosti i sklonosti – ali taj zajednički temelj bio je dovoljan. Zahvalna sam što sam tome dala prednost pred stvarima za koje sam nekoć mislila da su važnije, poput potpune podudarnosti karaktera.
Osmislili ste susret „Ignite Hope“ s tri različita programa: temelj, povezivanje samaca i hodanje. Koje ste nedostatke u formaciji i podršci mladim odraslim osobama željeli nadoknaditi?
Kada sam 2009. razlučivala poziv na brak, snažno sam osjećala želju za redovničkim životom. Međutim, voditeljica za duhovna zvanja rekla mi je da vjeruje kako imam poziv na brak. Pitala sam tada svoga duhovnika: „Kako se razlučuje poziv na brak?“ Odgovorio mi je: „Jednostavno počni malo izlaziti na spojeve.“ Taj odgovor otvorio mi je više pitanja nego što je dao odgovora.
Istodobno kod kuće nisam imala formaciju koja bi mi pomogla razumjeti hodanje i razlučivanje. U Institutu za teologiju tijela nastojimo organizirati susret kakav bih ja tada voljela imati – nešto što ljudima doista pomaže naučiti razlučivati poziv na brak.
Program Foundation Track namijenjen je onima koji još nisu spremni za upoznavanje ili izlaze iz prekida veze, promjene životnog puta ili čak nakon iskustva sjemeništa ili redovničke formacije. Cilj je pomoći čovjeku da postane osoba sposobna dobro razlučivati i biti dobar bračni drug.
Matchmaking Track namijenjen je onima koji su spremni upoznavati druge, ali ne znaju kako upoznati prikladne osobe ili kako kvalitetno pristupiti hodanju. Nudi vrlo konkretne alate za započinjanje odnosa i razlučivanje.
Dating Track namijenjen je parovima koji su već u vezi i žele njome odgovorno živjeti, s jasnoćom i slobodom, kako bi mogli razlučiti vodi li njihov odnos prema braku ili nije pravi put.
U središtu cijelog programa jest pomoći ljudima da shvate kako nisu sami te da se razlučivanje može naučiti i živjeti u zajedništvu s drugima.
Što biste poručili mladoj osobi koja iskreno želi brak, ali ima osjećaj da zaostaje za drugima? Kako Bog djeluje u razlučivanju životnog poziva?
Program „Ignite Hope“ nastao je upravo zato što pruža prostor ljudima koji teško održavaju nadu ili se osjećaju obeshrabreno. Slika koja mi pritom dolazi na pamet jest milosrdni Samarijanac. On zastaje, smiluje se ranjeniku i odvodi ga na mjesto ozdravljenja. Vjerujem da upravo tako Bog postupa s nama u našim ranama.
Ukratko bih rekla ovo: Bog vas doista ljubi. Nije vas zaboravio i nije vas napustio. Svoju patnju možete sjediniti s Kristovom patnjom na križu. U molitvi iskreno recite Bogu kako se osjećate. Isus je na križu zavapio: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Ništa nije previše neuredno ili previše teško da biste to donijeli pred njega. On se ne boji vaše iskrenosti. Upravo tada molitva postaje stvaran odnos u kojem vas Bog može susresti i progovoriti vašemu srcu.
Izvor: ncregister.com
Prijevod: M. Đ.
Foto: Unsplash
