Među danas najpopularnijim videozapisima i podcastima, kako među katoličkom tako i među sekularnom publikom, nalaze se oni u kojima svećenici govore o demonima.
Istaknuti egzorcisti, poput oca Chada Rippergera, oca Carlosa Martinsa i oca Dana Reehila, stekli su veliku pozornost zahvaljujući čestim medijskim nastupima, koji često ostvaruju milijunske preglede. Neki su egzorcisti čak pokrenuli vlastite apostolate oslobađanja, među kojima je i Centar svetog Mihaela za duhovnu obnovu (St. Michael Center for Spiritual Renewal) monsinjora Stephena Rossettija.
No iako njihov internetski sadržaj privlači veliku pozornost, ne odobravaju svi da takozvani „egzorcisti-celebritiji“ javno govore o svojoj službi.
Ranije ovoga ljeta kardinal Robert McElroy iz Nadbiskupije Washingtona (D.C.) dospio je na naslovnice kada je razriješio monsinjora Rossettija službe nadbiskupijskog egzorcista. Do toga je došlo nakon što je popularni egzorcist javno iznosio tvrdnje koje povezuju NLO-e s demonima. No kardinal McElroy izjavio je da njegova odluka nije bila toliko potaknuta monsinjorovim mišljenjima koliko njegovom medijskom eksponiranošću.
„Moj glavni prigovor jest to što smatram da je tradicionalna uloga egzorcista vrlo privatna“, objasnio je kardinal iz Washingtona 8. srpnja. „To je sveta služba.“
Kardinal McElroy nije usamljen u tom stajalištu. Primjerice, Biskupska konferencija Sjedinjenih Američkih Država na svojim mrežnim stranicama preporučuje da biskupije identitet svojih egzorcista drže u tajnosti „kako egzorcist ne bi bio zatrpan nasumičnim pozivima i upitima“.
Međutim, u crkvenom pravu ne postoji opća norma koja uređuje smije li egzorcist javno govoriti o svojoj službi. Umjesto toga, odluka je najčešće prepuštena mjesnom biskupu, koji nadzire službu egzorcizma u svojoj biskupiji i može ograničiti javne nastupe pojedinog svećenika.
To je dovelo do različitih pristupa, ali i do trajne rasprave o tome pomažu li egzorcisti s javnim platformama u podizanju svijesti o službi Crkve u borbi protiv demonskog ili pak senzacionaliziraju svetu službu.
U središtu pozornosti
Ova rasprava odražava razmjerno nedavni porast javnog zanimanja za egzorcizme. Ključni trenutak bilo je objavljivanje romana Egzorcist Williama Petera Blattyja 1971. godine, koji je dvije godine kasnije ekraniziran u istoimenom filmu. Time je započela fascinacija javnosti demonima i svećenicima kojima je povjerena zadaća njihova izgona, a koja traje do danas.
I sami su egzorcisti pridonijeli rastućoj vidljivosti ove službe. Pokojni otac Gabriele Amorth, primjerice, napisao je više od trideset knjiga temeljenih na svom iskustvu egzorcista Rimske biskupije od 1986. do 2016. godine, a mediji su ga prozvali „Papinim egzorcistom“.
Danas su i internet i obnovljeni interes za duhovnu stvarnost dodatno povećali javnu prepoznatljivost nekih egzorcista. Spoj dosega društvenih mreža i mogućnosti da sadržaj postane viralan pruža pojedinim egzorcistima razinu vidljivosti koja bi prethodnim naraštajima bila nezamisliva.
Monsinjor Rossetti, otac Ripperger, otac Martins i otac Reehil imaju golemu internetsku publiku. Primjerice, YouTube kanal Sensus Fidelium, koji objavljuje videozapise oca Rippergera, ima 391.000 pretplatnika, dok oca Reehila na Instagramu prati 260.000 ljudi.
Njihov sadržaj povezan s egzorcizmom obuhvaća sve – od Rossettijeva dnevnika navodnih demonskih iskustava, preko Rippergerovih nagađanja o ulozi demona u američkoj politici, do dramatiziranih rekonstrukcija egzorcizama koje je izveo otac Martins.
Njihove digitalne platforme omogućuju im da dopru do slušatelja daleko izvan biskupija u kojima služe. Otac Reehil svećenik je Biskupije Nashville, dok su otac Ripperger i otac Martins, koji pripadaju različitim redovničkim zajednicama, povezani s Nadbiskupijama Denver i Detroit.
Javno djelovanje
Zagovornici javnog angažmana smatraju da, premda egzorcisti moraju biti razboriti u svojim javnim nastupima, sama služba nije po svojoj naravi privatna.
„Služba egzorcizma dio je javnog života Crkve, u službi onih koji trpe“, rekao je otac Francesco Bamonte, dopredsjednik Međunarodnog udruženja egzorcista, udruge koju priznaje Vatikan, a koju je suosnovao otac Amorth. „Stoga je ispravno da se predstavi Božjem narodu, ali svakako prema kriterijima koji ne traže vidljivost radi same vidljivosti, nego poučavaju i oblikuju kroz točne informacije.“
Štoviše, s obzirom na veliko zanimanje za duhovni boj u suvremenoj kulturi, neki smatraju da Crkva može učiniti više štete nego koristi ako javno ne progovara o toj temi.
„Kad [egzorcizme i demonsko djelovanje] učinimo krajnje tajnovitima, samo dodatno pojačavamo mistiku koja ih okružuje“, rekao je otac Glenn Sudano, bivši egzorcist Nadbiskupije Newark i suosnivač franjevaca obnove (Franciscan Friars of the Renewal).
To, međutim, ne znači da bi egzorcist trebao prihvatiti svaki poziv za javni nastup. Bivši egzorcist jedne biskupije na američkom Srednjem zapadu, koji je želio ostati anoniman jer više nije ovlašten govoriti o službi egzorcizma, rekao je da je svaku medijsku pozivnicu unaprijed procjenjivao kako bi bio siguran da će crkveni nauk biti pošteno predstavljen.
Istodobno je istaknuo da medijski nastupi mogu biti korisni, kako za ispravljanje holivudskih prikaza egzorcizama, tako i kako bi ljudi znali da se mogu obratiti Crkvi kada se doista susretnu sa zlim duhovnim silama.
„U suprotnom ljudi ne znaju kome se obratiti“, rekao je, pa se umjesto toga „obraćaju takozvanim profesionalnim egzorcistima ili vidovnjacima koji tvrde da mogu ukloniti sve njihove probleme“.
I premda se nekima može činiti da prisutnost egzorcista na društvenim mrežama nije primjerena, pojedini koji su uključeni u tu službu smatraju da nema ništa loše u tome da egzorcisti dijele informacije putem internetskih platformi.
„Podcasti i YouTube videozapisi danas su vrlo popularni oblici medija i nema razloga da ih egzorcisti izbjegavaju, sve dok se predstavljaju na primjeren način“, rekao je katolički autor i predavač Jimmy Akin. Dodao je da „egzorcisti obavljaju službu koja seže do samoga Kristova djelovanja i donosi olakšanje mnogim ljudima koje đavao tlači“.
Stvarni rizici
No čak i oni koji smatraju da egzorcisti imaju stvarnu ulogu u javnom govoru kritiziraju način na koji neki popularni egzorcisti govore o svojoj službi i o demonskom.
„Egzorcisti – osobito oni koji su postali svojevrsne medijske zvijezde – mogu iznositi senzacionalističke tvrdnje koje nisu potkrijepljene dokazima“, rekao je Jimmy Akin, koji je savjetovao egzorciste i osobe uključene u službu egzorcizma. „Mogu predstavljati vlastita teološka mišljenja kao da su utvrđene činjenice ili službeni nauk Crkve.“
Primjeri takve prakse uključuju komentare monsinjora Rossettija o NLO-ima i demonskom, kao i tvrdnju oca Rippergera da je J. K. Rowling bila nadahnuta demonima dok je pisala serijal o Harryju Potteru.
Akin je rekao da još veću opasnost predstavlja to kada poznati egzorcisti „pogriješe dajući vjerodostojnost onome što su navodno rekli demoni“, a zatim učine dodatnu pogrešku ponavljajući takve tvrdnje u javnosti.
Izvor: medjugorje-info.com
