Povodom pokretanja Facebook i Instagram stranice o „hrvatskom Frassatiju“ razgovarali smo s Nikolom Bolšecom koji je za naš portal otkrio tko se krije iza tog imena.
„Pod tim intrigantnim imenom krije se dr. Rudolf. Eckert – novinar, doktor prava te prvak i pionir katoličkog pokreta u Hrvatskoj, koji je rođen 27. veljače 1889. u Travniku i koji je umro u 26. godini na glasu svetosti u Rijeci 12. ožujka 1915. godine. Kao osoba, bio je odmjerene i smirene vanjštine te gorljive i nesalomljive nutrine. Svoju je vjeru živio u potpunom predanju Kristu i Blaženoj Djevici Mariji, a svoj poziv s ljubavlju i odgovornošću. Bio je vrstan intelektualac koji se odrekao akademske karijere kako bi radio kao novinar (bio je urednik i suutemeljitelj prvoga katoličkog dnevnika „Riječke novine“), a k tome je bio i veliki borac za pravdu i društvene promjene, poglavito kroz hrvatski katolički pokret, koji je u svakom smislu tada bio tek u povojima. Naročito je skrbio za najsiromašnije i za druge slojeve (seljake i radnike) koje je društvena i politička nepravda ponajviše pogađala. Uz to, bio je iskreni domoljub koji je žarko sanjao kulturnu, društvenu, gospodarsku i političku slobodu i boljitak hrvatskog naroda. Ovom prilikom pozivam čitatelje da na ovoj stranici potraže konkretnije informacije“, naglasio je Nikola, pokretač mrežnih stranica o ovome zaboravljenom svecu, za početak našeg intervjua.
dr. Rudolf Eckert
Upitali smo ga što ga je potaknulo da pokrene stranicu o dr. Eckertu, na što nam je Nikola odgovorio sljedeće.
„Njegov prvi i jedini biograf Petar Grgec u svojoj knjizi Dr. Rudolf Eckert iz 1955. (koja je objavljena tek 1995.), uz pregršt zanimljivih priča, povijesti i činjenica iz prošlosti, navodi dvije važne informacije: prvo, da je Eckert umro na glasu svetosti pa se samim time širio njegov kult, a njegova je smrt predstavljala velik gubitak za cijelo društvo; i, drugo, da se Eckertov slučaj nalazi u Kongregaciji za kauze svetih. Pročitavši te dvije informacije, ponajprije sam si postavio pitanje koje mi se činilo zdravorazumskim, da, ako je to istina, zašto je Eckert gotovo pao u zaborav i zašto se u pogledu njegove osobe i kauze malo toga čini?“
Kako nadodaje, Eckert je gotovo jedinstvena pojava u našoj suvremenoj povijesti jer se radi o mladiću koji je sav svoj život posvetio socijalnoj, kulturnoj, gospodarskoj i političkoj obnovi Hrvatske; koji je radio na boljitku cijeloga naroda, a napose radnika, seljaka i onih najsiromašnijih; koji je zastupao treći put u ekonomiji (tzv. solidarizam) i koji je promovirao i razrađivao socijalni nauk Crkve; i, na koncu, on je sav svoj život predao Kristu i On mu je bio jedini uzor i smjerokaz u životu.
„Radi se, dakle, o jedinstvenoj osobi naše povijesti koja je preminula kao svetac, koja je naprosto gorjela za obnovom društva i samo te činjenice su me ponukale da barem proširim glas o dr. Rudolfu Eckertu“, zaključuje Nikola.
Razlog zašto se sam njegov projekt naziva „hrvatski Frassati“ leži u činjenici da su obojica bili u mnogo čemu slični.
„Kao i Pier Girogio Frassati, Rudolf Eckert je umro mlad, bio visoko obrazovan, bio je socijalno angažiran i borio se radnike, seljake i za najsiromašnije. Nadalje, bio je novinar, borio se raznim političkim i socijalnim frakcijama svoga doba, volio je planinariti, a ujedno je i bio omiljen u svojem društvu. K tome Eckert je bio franjevački trećoredac, dok je Frassati bio dominikanski trećoredac. Netko bi mogao reći da u tome sličnosti nema, ali G. K. Chesterton je itekako nalazi. Za njega su dominikanci i franjevci zapravo radili istu stvar – jedni u svijetu uma, a drugi u svijetu zemaljskog: „Bio je to isti veliki, ali još uvijek premalo shvaćeni srednjovjekovni pokret“ koji je u konstruktivnom smislu „bio važniji od reformacije. Ne! U konstruktivnom smislu to jest bila reformacija.“
Možemo reći da je, kad sve to uzmemo u obzir, Eckert (kao i Frassati) uzor laika kakvog nam je dao Drugi vatikanski sabor koji svoju vjeru živi angažirano u svijetu nimalo ne zapostavljajući svoju duhovnost. Na koncu, Eckert je svojevremeno, kao i Frassati u svoje vrijeme, privlačio mnoštvo mladih, naročito kroz Katoličku akciju, i poticao ih je da doista iskreno i predano žive svoju vjeru (čime je Eckert ujedno i preteča našeg bl. Ivana Merza).
„Usudio bih se još dodati da je Rudolf Eckert zapravo ”Pier Giorgio Frassati prije Pier Giorgija Frassatija.” Jer, Eckert u svojoj svetosti nimalo ne zaostaje za Frassatijem, a ujedno je živio i umro prije svoga torinskog subrata. Stoga doista možemo reći da je Eckert „Frassati prije Frassatija“!“
S obzirom na mnoge kreposti i vrline koje su ga krasile, Eckert nam umnogočemu može biti uzor, pogotovo nama muškarcima.
„Kad pobliže upoznamo Eckerta, vidjet ćemo da posjeduje upravo one odlike koje papa Franjo spominje u Gaudete et exultet kad kaže da je svetost ”najljepše lice Crkve” i da je svaki svetac ”poslanje, Očev plan koji reflektira i uosobljuje određeni aspekt evanđelja u određenom povijesnom trenutku. (…) Svaki je svetac, tako, poruka koju Duh Sveti izvlači iz bogatstva Isusa Krista i daje njegovu narodu”, ističe Nikola.
„Eckert je bio vrstan intelektualac koji se odrekao akademske karijere da bi radio kao novinar za boljitak svekolike zajednice u kojoj je živio. Također, bio je intelektualac koji je velikodušno davao najbolje od sebe za dobro drugoga i koji je s oduševljenjem svoje talente darivao na području socijalne obnove. Radio je na poboljšanju, danas bismo rekli, životnih uvjeta i kvalitete života, da svatko može raditi i zaraditi za život, ali, još više, da se pri tom poštuje njegovo dostojanstvo osobe. K tome je odlazio na periferije grada pomažući najsiromašnije i nije se ustručavao govoriti istinu, čime je doista ostvarivao Božji naum u svome vremenu i u svome kontekst. Naprosto je odgovarao na istinske potrebe ljudi i zajednice svojega vremena.“
Nikola smatra da nam je Eckert upravo u tome najveći uzor i po tome je on doista živi lik, a ne samo puka figura iz prošlosti. Njegova povijest oživljava kad vidimo da je s oduševljenjem, velikodušno i gorljivo živio svoj poziv intelektualca, novinara i angažiranog laika koji se borio i zalagao za društvenu, gospodarsku i političku pravdu i slobodu. A to je ono što nam je danas prijeko potrebno.
„Dodao bih, kako je to u baštini Crkve, da se Eckertu također možemo utjecati našim molitvama. Posebno bih oboljelima od leukemije preporučio da se mole Rudolfu Eckertu za okrjepu, snagu pa i za ozdravljenje.“
Iako iza njega nije očuvana velika pisana baština, zanimalo nas je koji bi Eckertov citat izdvojio kao najdraži.
„Svaka rečenica u ono malo članaka koje je Rudolf Eckert napisao izrazito je pogodna za citiranje jer se odlikuje sebi svojstvenom zrelošću, dubinom, gorljivošću i vjerom. Ne bih stoga izdvajao ni jedan citat kao najdraži. No ipak bih naveo jedan koji dolično prikazuje Eckertov svetački lik: ”Geslo nam je – obnoviti Hrvatsku u Kristu. A kako da to bolje učinimo, nego u što užoj zajednici s Njim, izvorom istine i ljubavi, snage i života. Prihvatimo onda čvrsto plug i ne obazirimo se natrag, radimo smjelo, neustrašivo ustrajno, svjesni dužnosti i svoga zvanja. Pa neka dođe oluja, neka zahuji bura, neka uzbjesni more – neće nam nauditi. Jer uz nas je nebo, uz nas je Bog!”“
Za kraj našeg intervju pitali smo Nikolu koji su mu daljnji planovi u pogledu promocije ovog zaboravljenog sveca.
„Budući da je sasvim izgledno da su partizani 1945. uništili većinu njegove ostavštine koju je čuvao Petar Grgec, u zadatak sam si dao istražiti sve postojeće izvore pa i pronaći je li nešto slučajem, bolje rečeno providnošću, ostalo čitavo. U to spadaju njegove osobne stvari, njegov dnevnik, rukopisi i sl. Štogod uspio pronaći, bit će to ravno Lazarovom uskrsnuću. Nadalje, plan je povezati se s Riječkom nadbiskupijom u kojoj je Eckert živio, radio i umro i gdje mu se nalazi grob (na Trsatu), sastaviti molitvu za njegovo proglašenje blaženim i time, ako je Božja volja i uz Crkveno odobrenje i podršku, polako širiti pobožnost prema njemu.“
Pritom će nastaviti s uređivanjem Facebook i Instagram stranica te kroz medije i predavanja širiti priču o njemu.
„Jer Rudolf Eckert, u svom liku i djelu, doista jest još jedan dragulj iz naše hrvatske katoličke baštine koji vrijedi oživjeti i upoznati. On je bogatstvo i baština, ne samo za Crkvu u Hrvatskoj, nego i za Sveopću Crkvu diljem svijeta. A, dodao bih, također je i lijek za boljetice koje nas kao narod, vazda more: zaborav i nezahvalnost spram vlastite povijesti. Vjerujem da nam dr. Rudolf Eckert, hrvatski Frassati, svojim zagovorom kod Gospodina kojeg je toliko ljubio, u svakom pogledu može pomoći učiniti ključne korake, kako bi rekao Pier Giorgio Frassati, „verso l´alto“!“
Razgovor vodio: Krunoslav Puškar
Foto: arhiva Instagram stranice „Hrvatski Frassati“
