Jednog je dana jedan svetac imao priliku razgovarati s Bogom te Ga je upitao: -Gospodine, želio bih znati kako izgleda Pakao i Raj.

Bog odvede sveca do dvoja vrata. Otvori jedna od dvoja vrata i dozvoli mu da pogleda unutra.

Na sredini sobe stajao je velik okrugli stol. Na sredini stola nalazila se velika posuda s vrlo finom i mirišljavom hranom. Svetac osjeti kako mu ide voda na usta. Osobe koje su sjedile za stolom bile su izrazito mršave, ljubičaste boje i bolesnog izgleda. Izgledali su svi izgladnjelo. Imali su žlice s vrlo dugačkim drškama koje su bile pričvršćene na njihove ruke. Svi su mogli dohvatiti tanjur sa hranom i uzeti malo, no kako je drška žlice bila duža od njihove ruke, nisu mogli staviti hranu u usta. Sveti se čovjek stresao na sam pogled njihovog jada i njihovih patnji.

Bog na to reče: -Upravo si vidio pakao.

Bog i čovjek nakon toga se uputiše prema drugim vratima.

Bog otvori druga vrata. Scena koju je čovjek ugledao bila je identična prethodnoj. Bio je tu velik okrugli stol i posuda prepuna fine hrane koja mu je opet natjerala vodu na usta. Osobe za stolom su isto imale žlice dugih drški. Ali ovaj put su osobe bile dobro uhranjene i sretne pa su me­đusobno razgovarale, zadovoljno se smješkajući.

Sveti čovjek reče Bogu: -Ne razumijem!

–Jednostavno je, odgovori Bog, sve ovisi o jednoj jedinoj vještini… Ovi su naučili hraniti jedni druge, dok prvi misle samo na sebe.

Izvor: duhidusa.com