Foto: Pixabay
Bračna ljubav podrazumijeva odluku
Sebedarje, specifična karakteristika bračne ljubavi (koja se razlikuje od prijateljstva ili bilo kojeg drugog oblika ljubavi), također se otkriva u odlučujućem značenju riječî: „Volim te.‟ Možda nije uvijek lako reći možemo li nekoga koga dobro poznajemo i jako volimo istovremeno smatrati prijateljem, a katkad može biti podjednako teško odgovoriti jednostavnim „da‟ ili „ne‟ na pitanje sviđa li nam se neka osoba. No između ljubavi u bračnom smislu i drugih oblika ljubavi postoji takva razlika da se na pitanje voli li neka osoba drugu ili ne u tome smislu može sasvim sigurno odgovoriti s „da‟ ili „ne.‟ Ta ljubav podrazumijeva konačnu odluku. Tom ljubavlju mi odlučno biramo osobu. Izraz „volim te‟ karakterističan je za tu odluku. Dodamo li bilo što tim riječima i kažemo li: „Baš te jako volim‟, ili: „Volim te neizmjerno‟, samo umanjujemo snagu te izjave, umjesto da je jačamo.
Bračna ljubav otkriva cjelokupno biće voljene osobe
Činjenica da se ta ljubav može odjednom pojaviti i čak sazreti na prvom susretu dviju osoba također naglašava tipičan kontrast između te i bilo koje druge vrste ljubavi. U ovoj se ljubavi osobnost voljene osobe iznenada otkriva kao potpuno sjedinjenje. Naše oči mogu prodrijeti u druge mnogo dublje nego obično, kada je naš pogled ometan bezbrojnim sitnicama i zatupljen sivom svakodnevicom. To nikad ne prelazi vanjski aspekt. Kao što u nadnaravnoj ljubavi prema bližnjem mi jednim pogledom proničemo tu najdublju, otajstvenu bit druge osobe u kojoj, usprkos svim nesavršenostima, sitničavostima, aroganciji i trivijalnosti, ona odražava Boga, tako se i u naravnoj bračnoj ljubavi otajstveno otkriva prava individualnost partnera. Dubok, tajanstven smisao koji prožima sve njegove darove i talente, čitav ritam njegova bića, razotkriva se jednim pogledom kroza sve njegove nesavršenosti. Božanski plan koji leži u podlozi stvaranja te određene individualnosti može se, mogli bismo reći, razumjeti, kao što se u ljubavi bližnjega može razumjeti općenit smisao slobodne, duhovne osobe, koju je Bog stvorio prema Svojoj vlastitoj slici u određenoj individui.
Istina je, naravno, da svaka ljubav podrazumijeva dublje razumijevanje druge osobe, dublje shvaćanje njezina stvarnog bitka koji nesavršeno sjaji kroz mnoge koprene i slabosti. Nema veće pogreške od izreke: „Ljubav je slijepa.‟ Ljubav je ono što nam daje vid, ono što nam čak i mane drugih otkriva u njihovom pravom smislu i uzrokuje da ih podnosimo. No bračna ljubav nam intuitivno otkriva čitavo biće druge osobe u otajstvenom lucidnom savezu. Ona nam ne pokazuje samo individualne osobine vrijedne hvale, nego i osobit šarm njezine cjelovite individualnosti koji prožima sve i karakterizira suštinu njezina bića, šarm koji se može u potpunosti razumjeti komplementarnošću osobe i koji svoj puni smisao može imati samo za nju samu.
Bračna ljubav moguća je samo između muškarca i žene
Poseban značaj bračne ljubavi određen je, nadalje, činjenicom da ta ljubav može postojati samo između muškarca i žene, a ne između osoba istog spola, kao što je to kod prijateljske, roditeljske ili dječje ljubavi. Međutim, bilo bi posve pogrešno reducirati tu karakteristiku na seksualnu sferu i reći da je bračna ljubav samo prijateljstvo plus spolni odnosi, pretpostavimo li razliku u spolu. Bilo bi vrlo površno smatrati razlikovanje muškarca i žene pukom biološkom razlikom, što nam uistinu pokazuju dva komplementarna tipa duhovnih osobnosti ljudske vrste.
Svakako, muškarac i žena imaju na kraju krajeva samo jednu zadaću – nanovo se roditi u Kristu i proslavljati Boga svojom svetošću. Međutim, muškarac i žena predstavljaju dva različita tipa ljudske vrste, pri čemu oba imaju svoj zaseban značaj prema božanskom planu, a njihova je posebna vrijednost posve različita od njihove prokreativne funkcije.
Ovo je bio izvadak iz knjige „Brak: otajstvo vjerne ljubavi‟ Dietricha von Hildebranda u izdanju Naklade Crisinus. Čitavu knjigu možete naručiti putem stranice: www.crisinus.hr.
