Trgovački centri, gradski centri, reklame, blještavilo – sve nam to već dobrih mjesec dana pokušava donijeti Božić prije Božića.
Ne bi to bilo toliko strašno da i sami imamo mjeru u konzumaciji svega što konzumerizam donosi. Nažalost, često nemamo.
Nekolicina svećenika je reagirala i ukazala na te probleme – prikaze patuljaka, orašara, djedica i svačega nečega što nema nikakve veze s izvornom idejom Božića. Ponegdje se provuku koje jaslice i to su često neprimjetne, negdje po strani, u zabiti, onako kako su i navikle biti, i onakve kakve su stvarno i bile.
Danas je Božić. Neka vam je sretan i blagoslovljen! No je li gotov s današnjim danom? Jesu li nas svi ovi gadgeti prethodnih tjedana toliko iscrpili da smo danas u svojoj kući zastali u nekoj tišini, ubijajući dosadu jer smo Ga, eto, kao dočekali, ali vrlo brzo i lako ostavili ispred vrata?
Božić danas nije gotov. On danas tek počinje. I traje to vrijeme do Njegova krštenja. Cijelo vrijeme se pjevaju božićne pjesme. I preklopit će se to s pravoslavnim Božićem, ali to ne znači da moramo žurno skidati jaslice da ne bi ispalo da mi slavimo pravoslavni Božić. A kome da ne bi ispalo?
Često smo opterećeni nebitnim stvarima i propuštamo uživati u trenutku zbog ovih ili onih razloga. To je moda, treba se uklopiti, što će onaj reći, treba pokazati svijetu da je blještavilo moje kuće najdominantnije i da mi nema ravnoga…
Ma… Treba pokazati Bogu da je moje srce suho, prazno i siromašno, prljavo i smrdljivo, potrebno Njega i toga svetog blještavila. Ne može nijedno materijalno blještavilo zamijeniti ono sveto, pogotovo u trenutku kada te toliko iscrpilo da u svojoj dosadi danas ne znaš što bi od sebe umjesto da radosna srca ideš okolo i čestitaš. Ne samo iz nekog običaja nego, jer je sveto blještavilo uradilo svoje, rodio se Bog koji ne može dosaditi namjesto boga koji nam je oduzeo vrijeme, energiju i dojam i već smo ga izmrcvarili, samo je bilo preostalo sinoć se najesti u naknadu za jučerašnji post i danas je već čudno čestitati Božić, još jednom jer, šta On ima tu raditi kad je sinoć prošao i svima sam poslao poruku…?
Mnogo toga nam uporno pokušava reći: „ovo je Božić“, nudeći šarenilo, a činjenica je da to nije Božić. Doček Božića je ispunjen strahovima, brizi i traženju utočišta, a dočekan u slavi, jednostavnosti, miru i toplini Svete obitelji.
Ako te danas spopala dosada, onda razmisli zašto je to tako, je li u redu da bude tako? Je li u redu da Božić bude gotov na prvi dan Božića? Da, čudno je. U našim srcima je već prošao, a u mislima nam je organizacija dočeka Nove godine.
Tehnologija je stvorena da bi ljudima olakšala u život. Ideja toga je bila da se ljudima da više vremena da mogu biti sami sa sobom, sa svojim obiteljima. Posljedice toga su očito u skroz drugom smjeru. Naši apetiti su porasli. Ako nešto brže završimo, onda tražimo još nešto za završiti. Često se zapetljamo u sve ono što zamislimo da moramo napraviti i dogodi se da ne napravimo ništa, jer su nam i same misli teretne, a kako bi nas tek umorilo ostvarivanje toga…
Danas, na Božić, i pred Novu godinu, razmisli o stvarima koje su ti stvarno potrebne, koje se nalaze sada i u ovom trenutku. Zahvali i radi s onim što imaš, bez velikih fantazija, očekivanja i nerealnih zamisli koje danas jesu, sutra nisu…
Božić je, i sada izađi iz svoje učmalosti, idi i dijeli radost koju si spoznao!
Foto: Unsplash
